Arhive kategorije: penjanje

77. Još o školi penjanja

→ juni 2011

Do sada smo se penjali na dosta smjerova. Puno više nego što se penje u nekim drugim školama penjanja. Naravno, za to je najviše zaslužna Biba jer želi da zaista naučimo sve kako treba. Zadnje što sam penjala u Rovinju bili su smjerovi – Ponedjeljak, Srijeda, Petak, Bezimeni, Mrav i Lavanda. Jedne nedjelje smo Siniša i ja bili u paru i taj dan nam ništa nije išlo kako treba…meni je sve bilo presmiješno…takav mi je bio dan! Biba je bila s pravom malo ljuta na nas i rekla je da smo nas dvoje zajedno ubitačna kombinacija! A ja sam tada nazvala moju prijateljicu Gracijelu i zamolila je da nam donese kavu na penjalište. Gracijela ima u Rovinju konobu Lanpo i kafić Lucifer i nije njoj bilo teško sve ostaviti i donijeti nama kavu. Gracijela najbolja si!!! Samo…nije bilo smeđeg šećera, haha, zezam se!

Učili smo penjati kao prvi, prevezivanje na štandu s trakicom i kompletima…I JADRANKA UOZBILJI SE JER PENJANJE NIJE ZAFRKANCIJA!!!

76. Škola penjanja i neosvojiva Smokvica!

→ may 2011

Svaki utorak i petak imamo školu u kamenolomu u Vinkuranu, a nedjeljom u Rovinju. Ekipa je ostala ista…Biba je savršena učiteljica penjanja i jako se trudi da zaista naučimo sve kako treba. Ja imam sreću u životu što sam do sada uvijek imala najbolje učitelje, bez obzira o kakvom se učenju radi. Zaista sam sretna zbog toga!

Do sada mi je najteži smjer bio Smokvica. Kad sam se počela penjati na nju neka sila me vukla u desnu stranu…kao da tu gravitacija ne vuče prema dole nego u desno…haha kako sam bila glupa kad sam rekla ostalima da ću ja to ispenjati prva haha. Naravno da nisam došla ni do pola i Biba me otjerala sa smjera. Prošli utorak smo ponovo išli na Smokvicu i nekako sam se ispentrala do vrha…Smokvica moja noćna mora!

U Rovinju smo se penjali kao prvi i međusobno se osiguravali. Dobro je kad imaš povjerenja u onog koji te osigurava. Meni je najsigurnije kad me osigurava Sandra, Siniša, Tonka, Ines, Neno, Goga…meni je sigurno sa svima!

U Rovinju nam naša učiteljica Biba skuha kavu sa đumbirom…nikad to nisam prije pila…kava je super, pogotovo zato što je Biba donijela taj đumbir iz Afrike…ja sam stekla dojam da je Afrika Bibina druga domovina!

Naučila sam šta je pločica i matičar (haha to sam naučila još u prošlom tisućljeću haha). Još uvijek učim kako osiguravati prvog penjača.

Zadnji put u Rovinju smo se penjali po nekim novim smjerovima. Ja sam se malo izgrebala na Lavandi. Drugo jutro mi je došao na posao jedan lik i pitao gdje sam se to izgrebala, izvadio je neku malu bočicu i u sekundi mi namazao ogrebotine. On proizvodi ulje od lavande koji je odličan lijek za ogrebotine i opekline. Baš je super ispalo…ja se izgrebem na smjeru Lavanda i pojavi se lik koji mi liječi rane s uljem od lavande!

Najljepše od svega mi je dok gledam Bibu kako se penje…to nije penjanje, to je balet na stijeni! Ponekad mi se čini kao da ne dotiče stijenu…savršen sklad nježnog pokreta i grube stijene!

75. Škola penjanja – dan drugi

→ 10. 05. 2011.

Evo nas opet u školi. Danas se penjemo na kamenolomu u Vinkuranu. Najprije nam je Goga pokazala svoje vještine na najtežem smjeru. Bravo Goga, super si! Onda smo otišli  prema stijeni gdje ćemo se mi penjati. Smjer se zove Puzle i visok je 17 m. Biba nas je učila kako osiguravati penjača. Ja sam osiguravala Sinišu i Sandru, a zatim su oni mene. Oba smjera sam prošla dva puta, od toga sam jedanput išla samo po bijelim grifovima. Pridružili su nam se jedna alpinistica, Ivan i Marko. Danas su nam supervizori bili Čedo i Borogajski.

Tonka je najbolje osiguravala. Bravo Tonka!

Ja sam naučila šta je štand i šalica. I kako osiguravati penjača!

74. Škola penjanja

→ 08. 05. 2011.

Već smo Siniša i ja mislili da ćemo čitavo ljeto nabijati žuljeve na boulderu, kad ono pravo iznenađenje – počela škola penjanja! Školu vodi Biba, asistentica je Goga, a školarci su Siniša, Tonka, Sandra i ja. Sa nama je i Nenad, ali mislim da je on odavno završio školu i da je on tu kao asistent zabavljač!

Prvi dan škole na pravoj stijeni u Rovinju. Vrijeme nam je prekrasno. Stijena je u blizini mora. Svi smo raspoloženi za penjanje.

Ispenjali smo pet smjerova – Mrav 4, Glista 4, Miš 4, Joguet 4 i Elduso 5A

Ja sam bila …ma ne bila….još uvijek sam sretna do neba!

Danas sam naučila šta su – spit, komplet, grigri, karabineri, polica. Naučila sam da se oprema nikad ne baca na pod. Špage nesmiju imati čvorove i moraju biti lijepo složene. Prije nego što počmeš penjati moraš provjeriti onog koji te osigurava. I naučila sam vezati osmicu!

Biba i Goga danas ste me puno naučile.

72. Boulder je naš!

→  28. 04. 2011.

Naši penjači su kao ptice selice. Čim svanu prvi proljetni dani oni se razlete po pravim stijenama. Doletiti će natrag na boulder kad ih otjera prva jesenja kiša. A   do   tada   boulder   je   N A Š !!! Siniša, Klaudio i ja. The real boulder team! Treniramo redovito i bez milosti. Kad se naši vrate na jesen neće nas prepoznati!

Danas smo imali jednog penjača iz Splita. Damir E. je došao isprobati naš boulder. Svidjelo mu se tu i posjetiti će nas kad opet dodje u Pulu.

ps Siniša dobiti ćeš žuti karton jer si me slikao na pola!