86. Slavnik – Slovenija

→ 10. 10. 2011.

Moj prijatelj Patrik je vodio svog tatu Lučana, Nadiu i mene na prekrasan izlet na Slavnik. Vrijeme nam je bilo odlično..malo oblaka, malo vjetra i puno sunca.

Slavnik se nalazi iznad Kopra, 30 km udaljen zračnom linijom od mora. Visok je 1028 m. S njega se pruža prekrasan pogled na Tršćanski i Koparski zaljev, na vrhove Ćićarije, Učke, Gorski kotar, Sloveske i Talijanske Alpe…

Krenuli smo od Podgorja i već za tri sata smo se vratili. Izlet je bio zaista lijep i lagan…pravi izlet za početak tjedna!

85. Triglav – sLOVEnija

→ 24. i 25. 09. 2011.

PD Glas Istre Pula

voditelj Marino Bačac

 

smjer –  Rudno polje, Vodnikov dom, dom Planika, uspon na vrh Triglava

vrijeme – sunčano, toplo, bez vjetra

 

Kad čovjek ima plan, a Bog mu se smije…eto, to se meni desilo. Naravno da tada nisam ni sumnjala da neću doći na vrh Triglava!

Krenuli smo iz Rudnog polja, istim putem kojim smo išli i prošle godine. Sve je bilo ok…vrijeme prekrasno… nas 36 planinara svi zadovoljni…vodič odličan.

Na putu prema Vodnikovom domu počela sam osjećati bol u lijevoj nozi i to na dionicama kad sam hodala uzbrdo…na ravnom  i nizbrdo je sve bilo u redu. Zaustavila sam se kod potoka, napila se ledene vode, umila se i odmorila malo. Krenula sam dalje, mišić me bolio…čudna neka bol. Svaki korak me pekao do bola…osjećaj kao da će mi mišić puknuti. Nije mi pomogao ni magnezij, ni često zaustavljanje i nekako sam stigla do Vodnikovog doma. Nakon dužeg odmora krenula sam za zadnjom grupom dalje prema domu Planika. U početku je sve bilo ok, a onda se polako opet počela javljati bol…rekla sam ostalima neka oni nastave bez mene i da ću ja polako za njima. Opet sam se morala zaustavljati… piti magnezij… masirati nogu…Još sam tako par puta krenula i zaustavljala se…tada sam konačno shvatila da ovako neću stići do doma Planika …sjedila sam na jednoj stijeni…sama  i smirena sa svojom odlukom da se vratim u Vodnikov dom. U Vodnikovom domu sam odlučila da ću spavati do podne idućeg dana, jer ne pamtim kad sam se toliko naspavala…Već u 18. i  30. sam bila u krevetu i zaspala , ali ne do podne jer sam već prije 6. bila budna.

Ustala sam sva sretna, ništa me nije boljelo. Popila sam kavu i krenula prema domu Planika. Neznam kad sam se ja to dogovorila sama sa sobom da idem dalje, haha…samo sam krenula bez ikakvog planiranja. Jutro je bilo prekrasno. Sunce je tek obasjavalo vrhove planina…zrak prohladan…nebo plavo…a ja sama na svom putu prema domu Planika…sretna kao da hodam nekim svojim ” el cammino de Santiago” putem. Nikad još nisam sama hodala po planinama i taj put od Vodnikovog doma do doma Planika je za mene bilo isto kao kad sam prošle godine bila na vrhu Triglava. Isti osjećaj sreće i zadovoljstva!

Gore ispred doma Planika sam se pridružila prijateljima iz Rapca. Ni oni nisu išli na vrh…uživali smo na suncu i čekali da se naši vrate s vrha, pa da zajedno krenemo prema Rudnom polju.

Nije mi žao što nisam bila na vrhu. Drago mi je što sam prepoznala svoje granice i odustala na vrijeme. Na Triglavu sam bila lani i nadam se opet neki drugi put…kad mi se Bog ne bude smijao!

Pozdrav svima, a posebno ekipi iz Rapca – Alice, Alen i Marko!