76. Škola penjanja i neosvojiva Smokvica!

→ may 2011

Svaki utorak i petak imamo školu u kamenolomu u Vinkuranu, a nedjeljom u Rovinju. Ekipa je ostala ista…Biba je savršena učiteljica penjanja i jako se trudi da zaista naučimo sve kako treba. Ja imam sreću u životu što sam do sada uvijek imala najbolje učitelje, bez obzira o kakvom se učenju radi. Zaista sam sretna zbog toga!

Do sada mi je najteži smjer bio Smokvica. Kad sam se počela penjati na nju neka sila me vukla u desnu stranu…kao da tu gravitacija ne vuče prema dole nego u desno…haha kako sam bila glupa kad sam rekla ostalima da ću ja to ispenjati prva haha. Naravno da nisam došla ni do pola i Biba me otjerala sa smjera. Prošli utorak smo ponovo išli na Smokvicu i nekako sam se ispentrala do vrha…Smokvica moja noćna mora!

U Rovinju smo se penjali kao prvi i međusobno se osiguravali. Dobro je kad imaš povjerenja u onog koji te osigurava. Meni je najsigurnije kad me osigurava Sandra, Siniša, Tonka, Ines, Neno, Goga…meni je sigurno sa svima!

U Rovinju nam naša učiteljica Biba skuha kavu sa đumbirom…nikad to nisam prije pila…kava je super, pogotovo zato što je Biba donijela taj đumbir iz Afrike…ja sam stekla dojam da je Afrika Bibina druga domovina!

Naučila sam šta je pločica i matičar (haha to sam naučila još u prošlom tisućljeću haha). Još uvijek učim kako osiguravati prvog penjača.

Zadnji put u Rovinju smo se penjali po nekim novim smjerovima. Ja sam se malo izgrebala na Lavandi. Drugo jutro mi je došao na posao jedan lik i pitao gdje sam se to izgrebala, izvadio je neku malu bočicu i u sekundi mi namazao ogrebotine. On proizvodi ulje od lavande koji je odličan lijek za ogrebotine i opekline. Baš je super ispalo…ja se izgrebem na smjeru Lavanda i pojavi se lik koji mi liječi rane s uljem od lavande!

Najljepše od svega mi je dok gledam Bibu kako se penje…to nije penjanje, to je balet na stijeni! Ponekad mi se čini kao da ne dotiče stijenu…savršen sklad nježnog pokreta i grube stijene!

75. Škola penjanja – dan drugi

→ 10. 05. 2011.

Evo nas opet u školi. Danas se penjemo na kamenolomu u Vinkuranu. Najprije nam je Goga pokazala svoje vještine na najtežem smjeru. Bravo Goga, super si! Onda smo otišli  prema stijeni gdje ćemo se mi penjati. Smjer se zove Puzle i visok je 17 m. Biba nas je učila kako osiguravati penjača. Ja sam osiguravala Sinišu i Sandru, a zatim su oni mene. Oba smjera sam prošla dva puta, od toga sam jedanput išla samo po bijelim grifovima. Pridružili su nam se jedna alpinistica, Ivan i Marko. Danas su nam supervizori bili Čedo i Borogajski.

Tonka je najbolje osiguravala. Bravo Tonka!

Ja sam naučila šta je štand i šalica. I kako osiguravati penjača!

74. Škola penjanja

→ 08. 05. 2011.

Već smo Siniša i ja mislili da ćemo čitavo ljeto nabijati žuljeve na boulderu, kad ono pravo iznenađenje – počela škola penjanja! Školu vodi Biba, asistentica je Goga, a školarci su Siniša, Tonka, Sandra i ja. Sa nama je i Nenad, ali mislim da je on odavno završio školu i da je on tu kao asistent zabavljač!

Prvi dan škole na pravoj stijeni u Rovinju. Vrijeme nam je prekrasno. Stijena je u blizini mora. Svi smo raspoloženi za penjanje.

Ispenjali smo pet smjerova – Mrav 4, Glista 4, Miš 4, Joguet 4 i Elduso 5A

Ja sam bila …ma ne bila….još uvijek sam sretna do neba!

Danas sam naučila šta su – spit, komplet, grigri, karabineri, polica. Naučila sam da se oprema nikad ne baca na pod. Špage nesmiju imati čvorove i moraju biti lijepo složene. Prije nego što počmeš penjati moraš provjeriti onog koji te osigurava. I naučila sam vezati osmicu!

Biba i Goga danas ste me puno naučile.

73. Hum i Pićan

→ 01. 05. 2011.

Mladenka, Domenico i ja smo za današnji izlet odabrali najmanji grad na svijetu – Hum. Smješten je u središnjoj Istri u općini Buzet.

Roč i Hum su središta glagoljaštva hrvatske srednjovjekovne pismenosti i književnosti još iz 9. stoljeća. 863 god bizantski car šalje braću Ćirila i Metoda da šire bogoslužje među moravskim Slavenima. Prevodeći pismo iz latinskog na staroslavenski, Ćiril je izumio pismo glagoljicu. Glagoljica se trajno zadržala kod Hrvata u Istri i primorskim krajevima. U Humu se glagoljica koristila do početka 20. stoljeća.

Hum je svoj današnji izgled dobio još u 11. stoljeću. Tada je na ostacima stare utvrde izgrađen Humski kaštel i uz njega prvi niz kuća. Tada je Istra pripadala franačkom carstvu. Grof Mark Ulrich prvi, podiže i obnavlja niz kaštela među kojima i ovaj u Humu. U darovnici Ulricha drugog, Hum se prvi put spominje pod nazivom – Castrum Cholm (prema starom hrvatskom obliku Him ). Tada počinje povijest Huma kao grada – utvrde. U kasnijim izvorima Hum se spominje kao – castrum (tvrđava ), čime je naglašavana njegova fortifikacijska uloga.

Hum je spomen – grad. U tijeku gotovo jednog tisućljeća u Humu se izvan gradskih zidina nije ništa gradilo.

U maloj crkvi na groblju nalaze se zanimljive freske.

Hum je poznat po biski.Humska biska je rakija od imele, a porijeklo vuče još iz keltskih vremena.

PIĆAN

Još u antičkom dobu je izgrađena gradina koja je kasnije za vrijeme Rimljana postala vojno uporište – Petina. Do danas su ostala najočuvanija monumentalna vrata iz 16. st. Pićan je 1962 proglašen spomenikom kulture. Tu je nekad bilo sjedište biskupije. U Pićnu je 1859. rođen Matko Brajša Rašan poznati skladatelj i autor Istarske himne. Svake se godine održava Legendfest, festival naeodnih priča, običaja, legendi i bajki.