70. CRES – filozofija 45. paralele

→ 03. 04. 2011.  PD Glas Istre, voditelji Sofija A. i Darko L.

Rano ujutro krenuli smo na trajekt Brestova – Porozine. Vožnja trajektom trajala je oko pola sata. Kad smo stigli na Cres bilo je 8h. Jutro nam je nagovještavalo prekrasan dan.

Cres je bio u prošlosti povezan s otokom Lošinjem tankom prevlakom, a onda je prokopan kanal kojim su otoci razdvojeni. Nastanjen je još iz antičkih vremena. U antičkim izvorima upotrebljava se za Cres i Lošinj naziv Apsyrtides koji je vjerovatno u vezi s legendom o Aegonautima – Medeja je ubila brata Apsyrta. Ptolomej govori o otoku Apsorosu na kome su gradovi Krepsa i Apsoros. Za vrijeme vladavine Rimljana Cres dobiva naziv Crexa ili Crexi, a grad Beli se tada zvao Caput Insuale (glava otoka ). Prema teoriji jednog znanstvenika na Cresu se nalazila čarobnica Kirka, koja je začarala i opčinila Odiseja i argonaute.

Cres je dugačak 65,5 km a širok od 2 do 11,5 km. On je najveći otok Jadranskog mora. Presijeca ga 45. paralela. Ima raznolik i mnogobrojan biljni i životinjski svijet. U moru blizu Cresa obitavaju dobri dupini i sredozemna medvjedica.

Čim smo sišli sa trajekta podijelili smo se u tri grupe i krenuli prema mjestu Beli. Ja sam bila u grupi koju je vodila Sofija. Odlučila sam se za njenu grupu zato što mi je Sofija danas prvi put vodič i zato što sam još rano ujutro osjećala da će mi ovaj izlet biti jedan od onih koje pamtite zauvijek. Ime Sofija potiče od grčke riječi sofia što znači mudrost, znanje, filozofija. Grci su filozofiju još nazivali – ljubav prema mudrosti. Eto, ja sam danas odabrala filozofiju.

Krenuli smo stazama Tramuntane, koja se satoji od više staza, a svaka ima svoj naziv i oznake u svojoj boji. Crvena –  Izložba povijest i umjetnost u prirodi, crna – Kroz Potok, plava – Staza masmalića, narančasta – Staza orhideja, ljubičasta – Vilinska staza, zelena – Pepijeva staza, tirkizna – U igri s prirodom.

Hodanje smo započeli narančastom stazom, stazom orhideja. U ta četiri sata hodanja do Belog prolazili smo po raznim stazama, pa su nam oznake bile u svim bojama. Ranojutarnje sunce je tako ugodno grijalo, nebo je bilo čisto, a zrak pun mora i mediteranskog bilja. Hodali smo po Gorici. To je malo brdo visoko 650 m. Na tako relativno malom prostoru izmjenjivali smo područja niskog grmlja, šume kestenova, livade, šume starih hrastova. Sa užitkom sam gazila debeli travnati tepih koji se prostirao na čistinama između šuma. Leptiri su lepršali uokolo…gušteri se sunčali po stijenama pa bježali čim bi nas vidjeli…ptice se glasale novim proljetnim kanconama…ovce su brstile svoju dozu klorofila…Život je svugdje gdje god da pogledaš, skromno i u savršenom skladu, bez imalo zlobe i nekih nepotrebnih pretjerivanja. Samo čisto življenje…život ispunjen svrhom da bi se zauvijek nastavio život!

Po crvenoj stazi došli smo do labirinta Vesna. Ime je dobio po staroj hrvatskoj božici proljeća. Taj labirint je uvećana replika istog koji se nalazi u katedrali Notre Dame u Francuskoj. Dosta nas je prohodalo labirintom…ako ga čitavog prođeš  prohodaš jedan kilometar. Na ovom području ima još labirinta razmještenih uzduž crvene staze. Zovu se : Ishtarin, Tarin, Rusalkin, Izidin, Ozirisov i Ladin labirint.

Mons. Josip Bandera je napisao – …jedan je put do središta labirinta, ulazak i izlazak simboli su smrti i uskrsnuća. Na kraju toga prijelaza iz tmine u svjetlost, označuje pobjedu duhovnog nad materijalnim, vječnog nad prolaznim, razuma nad instinktom, znanja nad slijepom silom…

Na području crvene staze nalazi se dvadeset umjetničkih kamenih skulptura na kojima su zapisane misli pjesnika iz Belog. Andro Vid Mihičić rođen je 1896 u Belom na Cresu, a stihovi na skulpturama su iz njegove zbirke Prividi i slutnje.

– Samo tragači otkrivaju istinu, blago, sebe i svjetove.   A. V. M.

– Svjetlosti svima, svima dok ne uoče rast stabla u zrnu, ljepotu lista na trnu i brata u crvu i osjete bratstvo sa pticom, vukom i srnom  A. V. M.

– Priroda pročišćuje čovjeka, nabija ga snagom uma, instinkta i životnih snaga i otkriva tajnu skromnosti A. V. M.

– I u kamenu život se krije, usanjan ali tu je, lupi ga i čut ćeš kako mu srce bije A. V. M.

– Pred istinom se pokloni, pred vratima tajne kucaj i moli A. V. M.

Bilo je podne kad smo se približili Belom. Do Belog smo hodali po staroj kamenitoj cesti, koju su izgradili Rimljani. Pred sam ulazak u grad prešli smo stari Rimski most. Sunce je dobro zagrijalo zrak i skoro svi su se uputili u restaurant na ručak. Ja sam otišla u Eko – centar gledati bjeloglave supove.

Eko – centar Caput Insuale Beli je istraživačko edukacijski centar za zaštitu prirode. Ustanovljen je 1993 god. s ciljem zaštite bjeloglavih supova kao i čitave prirode i kulturno – povijesne baštine otoka Cresa. Nalazi se u mjestu Beli, 130 m ponad mora. Iza zgrade Eko – centra podignuto je Oporavilište u kojem se nalaze ozlijeđeni supovi, ali i drugi strvinari. Godišnje se na taj način spasi i ponovo pusti u prirodu od 10 – 15  bjeloglavih supova koji bi bez oporavka posve sigurno uginuli. Najčešće nastradaju mladi supovi koji padnu u more ili odrasli koju se otruju zatrovanom hranom ili ozlijede. Ako se u moru naiđe na supa treba ga odmah izvaditi iz vode, zamotati u neki ručnik i zvati Eko – centar 051 840 525 ili 091 335 7 124. Supovi su miroljubivi, ne napadaju živu metu i hrane se isključivo uginulim životinjama. B. sup je jedna od najvećih ptica koja lete, spada u grupu ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Raspon krila im je do 2.80 m, teški su do 15 kg, a žive dugo i do 60 godina. Lete brzinom do 120 km na sat. Te ptice ostaju vjerne svom partneru čitav život. Otočani ih zovu orel. B. supovi su posebno zaštićena vrsta, pa je njihovo ubijanje, uznemiravanje gnijezda, otimanje jaja ili mladih zakonom zabranjeno.

Prema egipatskom vjerovanju sup je simbol vječnog ciklusa izmjene života i smrti pa i reinkarnacije.

Trenutno se u oporavilištu nalaze 12 supova. Jedan je Afrički sup i ima crno perje. Gledala sam te čudesne ptice… mirno su stajale na podignutoj drvenoj platformi…crni je jedini šetao po tlu, ali je uskoro odletio među ostale. Baš su impozantni kad rašire krila i odlete. Želim da se što prije oporave i odlete visoko, visoko…Supovi su me definitivno osvojili!

Na povratku smo opet prošli kroz malo selo Niska, a onda smo se drugim putem vratili u Porozine. Hodali smo oko tri sata.

Nedavno sam na jednom blogu pročitala jednu mudru rečenicu – Nivo tvoje svijesti određuje stvarnost koja ti se dešava.

Danas je moja stvarnost bila prelijepa. Hvala Sofiji i Darku na ovom izletu!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s