52. Motovun i Grožnjan

15. 08. 2010.    Danas smo Domenico, Mladenka i ja iskoristili ovaj prekrasan dan za obilazak dva prekrasna gradića u Istri. Naoružali smo se auto-karatama, dobro smo proučili put ali smo svejedno malo zalutali, haha. Ajajaj Istrijani zalutali u Istri!

Motovun je najbolje sačuvana srednjovjekovna istarska utvrda. Nalazi se u sjevernom dijelu Istre, na strmom brežuljku iznad doline rijeke Mirne. Tu su još u prapovijesnim vremenima gradili svoje utvrde ilirska i keltska plemena. Ime mu je keltskog porijekla od riječi Montana što znači – grad u gori. Zidine koje su nekad služile za obranu Motovuna u obliku su prstena i dva poluprstena. Uz Motovun je vezana legenda o Velom Joži po kojoj je Vladimir Nazor napisao pripovijetku. U Motovunu se održavaju brojne manifestacije. Međunarodni filmski festival se održava svako ljeto. Motovun je domaćin  nekoliko balonaških manifestacija jer zbog povoljne klime omogućuje letenje tijekom čitave godine. Oko Motovuna su vinogradi s najpoznatijim vinskim sortama – malvazija, teran i pinot. Uz rijeku Mirnu nalazi se motovunska šuma koja je najpoznatije stanište tartufa.

Nakon obilaska Motovuna krenuli smo prema Grožnjanu koji je smješten na brežuljku s druge strane rijeke Mirne.

Grožnjan je grad umjetnika. Tu se održavaju mnogobrojni koncerti klasične glazbe, jazz festival, slikarske manifestacije Extempore, brojne izložbe u gradskoj galeriji kao i u tridesetak privatnih galerija i studia, te međunarodna ljetna filmska škola. Grožnjan je međunarodni kulturni centar hrvatske glazbene mladeži. Brojni kulturno povijesni spomenici svjedoče o njegovoj bogatoj povijesti. Mnogi arheološki nalazi nađeni u mjestu i okolici dokaz su da je ovaj brežuljak bio nastanjen još prije 3500 g.

Fotografije Grožnjana počinju od planinarske oznake – crveno bijeli krug (ne mogu ja bez planina!)

51. TRIGLAV 2864 m – sLOVEnija

07. i  08. 08. 2010.

Ovaj dan čekam od početka ove godine, od kada je PD Planik objavio raspored izleta za ovu godinu! Ustajem se u 3 i 30 sva sretna…Triglav here I come! Iz Pule nas ide petoro, Ervino, Zrinko, Marino, Saša i ja. U Buzetu se pridružujemo PD Planik i odlazimo u deželu! Ukupno nas ima 34.

Triglav je najviši vrh Julijskih Alpa. Nalazi se u sjeverozapadnom djelu Slovenije.  To je područje jedini Nacionalni park prirode u Sloveniji. Ime je dobio po bogu iz slavenske mitologije. Triglav je slavenski bog s tri glave – Veles. Te tri glave označavaju dominaciju nad nebom, zemljom i podzemnim svijetom ili zrakom, zemljom i vodom. S Triglavom je povezana legenda o kozorogu s imenom Zlatorog.

Vozimo se prema Pokljuki. Stižemo u Rudno polje i započinjemo hodati prema Vodnikovom domu. Vrijeme nam je dobro, malo je oblačno, a temperatura zraka idealna za hodanje. Put nas vodi kroz šumu. Pluća mi se pune svježim jutarnjim zrakom. Osjećam vlagu…u zraku kojeg udišem…iz zemlje po kojoj hodam. Dosta smo dugo hodali kroz šumu i konačno izašli iz nje. Hodamo po stazi i gledam dole u dolini krave se razmjestile po zelenoj livadi, brste travu, a njihova zvona odjekuju ovim prostranstvima. Sunce se svako toliko pojavi i grije svom svojom jačinom, a čim naiđe oblak naglo se zrak ohladi. Uskoro stižemo u Vodnikov dom. Trebalo nam je otprilike tri i po sata do njega. Tu u domu će ostati dvije planinarke, a mi ostali idemo prema Triglavu. Malo smo se odmorili i onda nastavili dalje prema domu Planika. Ja sam mislila da je taj dom tu negdje u blizini…kad mi je netko pokazao tu malu kućicu skroz gore na vrhu prvo što sam pomislila bilo je da ćemo do tamo hodati deset sati! Ajajaj nema mi druge…hodaj i uživaj!

Skoro na svaku planinu nosim neku pjesmu sa sobom. Nikad neznam koja će mi se pjesma početi vrtiti u glavi. Tako i ovdje…PEACE od Depeche Mode…zašto baš ta pjesma, nemam pojma! Hodam po uskoj kamenitoj stazi, divim se bojama planinskog cvijeća, gledam kako oblaci putuju nekim svojim smjerovima i u sebi pjevam PEACE…

Došli smo do mjesta gdje bi trebalo obavezno imati zaštitne kacige…na tom dijelu puta postoji opasnost od odrona kamenja.

Dok smo se približavali konjskom prevalu ugodno sam se iznenadila kad sam čula žubor vode, a potočića nigdje. Voda je tekla ispod kamenčića i odzvanjala pod njima!

Počeli smo se uspinjati prema domu Planika. Jedan planinar mi je objašnjavao kako izgleda cvijet planika po kojem je dom dobio ime. Nisam ga baš razumijela na koji cvijet on to misli. Odjednom sam ugledala runolist i pokazujem mu ga, a on mi kaže da je to planika! Počela je padati sitna kišica pa oblačimo kabanice. Još smo dosta hodali do doma…stigli smo u kasno popodne ili rano predvečer, haha.

Dom je na visini od 2401 m. Nalazi se ispod vrha Triglava. Gledam Triglav i razmišljam kako ću sutra biti na njemu. Odlazim unutra, nosim svoje stvari na svoj krevet i odlazim jesti. Ponovo idem van, gledam kako sunce i oblaci rade tamne sjene po obližnjim planinama…gledam kako se nebo plavi kad se razmaknu oblaci…gledam tamo u daljini spokojno me čeka moja Učka!

Jedna grupa planinara stiže do doma. Oni su iz PD Žeželj iz Kragujevca. Malo razgovaram s Goranom i odlazim spavati.

Zaspala sam čim sam legla u krevet. Budim se odmorna ali vidim da je vani još mrak. Polako silazim sa kreveta, uzimam ranac i odlazim kat niže u osvijetljeni hodnik. Prvo vadim mob da vidim koliko je sati…ajajaj tek je dva i po ujutro…a ja budna! Uzimam jabuku i vodu i odlazim vani. Kad sam otvorila vrata nisam mogla vjerovati što vidim. Nebo mi se pokazalo u svoj svojoj ljepoti…zvijezde, zvijezde, zvijezde…..blistave i sjajne….i naša mliječna staza koja se razvukla po sredini neba! Gledam u nebo, skoro da i ne dišem od sreće. Tada čujem da još netko izlazi iz doma. Netko mi se prbližava u mraku i kažemo si – dobro jutro! I on se naspavao…i on se oduševio zvijezdama. Podijelimo onu jabuku i pričamo. Vidjeli smo par meteorita kako su preletili nebom! Nakon nekog vremena vraćamo se unutra, izmutili smo si Spirutein sa mlijekom, pojeli i vratili se zvijezdama. Kad smo izašli van iznenadio nas je mjesec koji je izašao ispred Kredarice i osvjetljavao njene rubove. Noć je bila topla i mirna, sa stotinama zvijezda prosutih po nebu…na visini od skoro dvije i po tisuće metara, nas dvoje nepoznatih ljudi razgovaramo kao dobri znanci dok dole u mraku Slovenija još spava! Na istočnom nebu prepoznajem Orion i pokazujem ga…uskoro je svjetlost na istoku najavila rađanje novog dana! On mi je pokazivao gdje su koje planine. Upamtila sam gdje je Storžić! Dočekali smo izlazak sunca…uskoro su se počeli buditi ostali planinari i pripremali se za Triglav. Mi smo se pozdravili…možda se sretnemo na nekoj planini!

Planinari iz Kragujevca su krenuli prema vrhu. Za njima smo krenuli i mi. Jutro je malo prohladno…puno hladnije nego noć. Hodamo u koloni jedno za drugim. Voditelj nas je rasporedio tako da hoda jedan muškarac pa jedna žena itd. Tako da mi ženske možemo čuvati muškarce, haha. Šta da kažem o samom usponu do vrha. Meni je bio jako zanimljiv.  Sav uspon dobro je osiguran sajlama i klinovima. Imali smo sreće jer je bilo prekrasno vrijeme! Jer kad je uspon mokar ili smrznut onda je drugačija priča! Penjali smo se do vrha oko dva sata jer smo dosta stajali dok smo čekali  da neki siđu dole. Za mene je dolazak na vrh Triglava veliki doživljaj! To je moj najdraži vrh! Pogled s Triglava je prekrasan. Sjela sam na rub stijene i uživala u pogledu. Do mene je došao jedan gavran, uzela sam jednu jabuku i podijelila je s njime. Jedan je dečko uklesivao neke riječi u stijeni. Rekao mi je da je to jedan stih iz opere Madame Butterflay….zaboravila sam riječi koje mi je izrecitirao ali nešto u vezi ljepote zvijezda bez ljubavi…ako netko zna koji je to stih neka mi javi, please! Tu smo dobili priznanje za prvi uspon na Triglav. Meni je bilo jako zanimljivo što smo na ovom malom prostoru, na samom vrhu Triglava bili skupa Slovenci, Srbi i Hrvati! A MISLIM da skoro SVI jednako doživljavamo Triglav…svi smo sretni što smo tu!

Mi smo se vratili istim putem kojim smo došli gore. Nakon odmora u domu Planika krenuli smo prema Vodnikovom domu, a zatim prema Rudnom polju.

Ovaj pohod na Triglav je bio predobar! Zahvaljujem se organizatorima i voditeljima ovog pohoda što su mi omogućili jedan od meni najljepših planinarskih izleta. Pozdravljam sve iz PD Planik, svi ste bili super!

Pozdrav i mojim Puležanima…četvorici mušketira – Ervino, Zrinko, Marino i Saša bili ste odlični za  minus tri…haha, šala mala!

Pozdrav Goranu iz Kragujevca.

I lep pozdrav  tebi D. in nasvidanje!