50. Begunjščica – sLOVEnija

25. 07. 2010.   Evo me i danas opet na Vratima Jadrana gdje čekam Riječane iz PD Kamenjak. Danas idem s njima ponovo u Sloveniju. Idemo u Gorenjsku osvajati Karavanke. Bus nas vozi pravac Ljubljana – Tržič – Ljubelj. Vodič izleta je Sandra i to njoj je prvi izlet koji vodi. U busu vidim planinare s kojiima sam bila prošli put na izletu. Tu je i Darko sa Tanjom…i naravno moja Živana!

Vrijeme nam je dobro, sunčano i nije pretoplo. A od onog dogovora sa samom sobom, da neću više planinariti do zime, nije bilo ništa. Kad su planine u pitanju više ne vjerujem sama sebi! Do sada me samo posao spriječavao da neidem na neki izlet.

Stigli smo do Ljubelja. Žičarom se odvozimo do doma na Zelenici. Ova vožnja žičarom je super. Puše neki hladan vjetar i sva sam se naježila od hladnoće. Uskoro silazimo sa žičare i započinjemo hodati. Prvi dio staze prelazi preko sipara, a meni izgleda kao kad hodam uz morsku obalu…zanimljivo. Ja sam naravno zadnja. Malo ubrzam korak i nađem si mjesto u koloni gdje sam sama! Dovoljno daleko sam od onih na kraju kolone, a isto sam tako udaljena od ovih ispred mene. E sad se mogu prepustiti Begunjščici. Plavi zvončići što rastu u stijeni kradu moj pogled. Pod mojim koracima odzvanjaju kamenčići. Udišem zrak tako čist i pun sunca. Iznad mene oblaci plutaju svojim plavim prostranstvima. Dole iz zelene doline neki mir prelazi u mene. Gledam obližnje planine i hodam.

Tu sam bila s Tobom prije puno godina. Tu smo prvi put skijali zajedno….još uvijek Te vodim svugdje sa sobom!

Odjednom se ispred mene otvori pogled na Triglav. Djeluje mi jako velik. Gledam ga sa strahopoštovanjem i divljenjem.

Gledam nizinu koja se ispružila kroz pola Slovenije. Bled se svjetluca kao malena lokvica vode. Naselja i gradovi skoro da se i ne primjećuju u toj zelenoj oazi okruženoj visokim Alpama.

Nastavljam dalje i uskoro se jedan dio naše grupe razdvaja i odlazi prema Roblekovom domu, a mi ostali idemo prema vrhu. Sada je već puno toplije. Osjećam kako me sunce peče po rukama. Tu nailazimo na puno planinara.

Stižemo na vrh. Begunjščica je visoka 2063 m. Pogled s vrha je prelijep. Vidi se Austrija s jedne strane, a s druge Slovenija.

Sjedimo na vrhu i jedemo. Crne ptice oblijeću oko nas i bez straha se spuštaju u našoj blizini. Jedu hranu koju im dajemo i lete dalje. Neznam dali su to neke vrane ili svrake…ili su jako pitome ili su jako gladne!

Nakon kratkog odmora spuštamo se do Roblekovog doma. Tu sam popila odličan čaj. A zatim idemo dalje, po drugoj strani planine prema Ljubelju. Danas ćemo proći ovu planinu skroz naokolo nje. Malo hodam sa Živanom i Borisom i spuštamo se prema još jednom domu. Tu na jednom brežuljku krave sa malim telcima brste travu. Boris i ja odlazimo do njih, a Živana nas slika. Dole kod doma se opet kratko zaustavljamo pa opet nastavljamo dalje.

Sad hodam sa Tanjom. Ona mi priča o jednoj knjizi koju čita. Kaže mi kako je jedan Aboridžin rekao da će se ljudi promijeniti tek kad shvate da se novac ne može jesti! Lijepo je to rekao, zaista!

Došli smo do puta koji vodi kroz dva tunela koji su uklesani u stijeni. Stavljamo lampe i hodamo kroz njih. Nakon izlaska iz tunela još smo malo hodali i ubrzo smo se spustili u Ljubelj.

Današnji je izlet bio prekrasan. Begunjščica je predivna planina.

Pozdravljam sve ” Kamenjake ” a Sandri čestitke na odabiru planine i uspješnom izletu!

3 misli o “50. Begunjščica – sLOVEnija”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s