43. Risnjak, Snježnik, Platak

16. 05. 2010.  Evo već planinarim točno godinu dana…a danas će mi biti prvi pravi planinarski izlet. Prije par dana smo nas 29 polaznika planinarske škole dobili diplome. Sada sam diplomirana planinarka! Prije svega želim POHVALITI Divnu i Rajka na uloženom trudu tijekom našeg školovanja. Bili ste nam izvrsni kao učiteljica i ravnatelj! HVALA  svima koji su nam predavali u školi – Zlatku, Darku, Filipčiću, Borogajskom, Nevenu, medicinskoj sestri, Mateju, Aleksandru, Iskri….I da ne zaboravim pohvaliti i prdsjednika našeg PD Alda B.koji je obavio najteži dio, podjelu diploma. Pohvale i svima nama školarcima, bili smo predobri i mislim da zaslužujemo maturalnu zabavu!

Dobila sam dva savjeta vezano za ovaj izlet. Moj brat me kritizirao kako svaki opis izleta započinjem na isti način. Pa, dragi buraz, tebi za ljubav, ovaj put neidem čekati bus na Karolinu! Danas se teleportiram direktno u bus…i dok se svi atomi mojeg tijela polako materijaliziraju, molim Boga da mi sve bude na svom mjestu. OK, vidim da sam sva stigla…nadam se da mi pamet nije zaštekala u nekom drugom prostor-vremenu.

Sjedim na predzadnjem sjedalu..u ovom dijelu busa su Wanda, Mladenka, Richard, Saša, Zlatko, Aleksandar, Andrea i drugi. A tamo naprijed su Marino, Elis, Ljubiša, Altić, Darien, Maja, Jadranka, Divna, Rajko, Borogajski, foto Darko, Fulvio, Anita, Adrijana i ostali kojima neznam ime. Voditelj izleta je Serđo…najliberalniji voditelj!

Izlazimo iz busa negdje u podnožju Risnjaka i započinjemo hodati. Imamo sreće…oblačno je ali nema kiše! Serđo nas je još u busu upozorio da budemo oprezni jer je teren mokar i sklizak. A onaj drugi savijet s početka priče dao mi je moj sin Andrej…da ne hodam po ravnom, jer po ravnom skoro uvijek padnem. Dakle danas ću izbjegavati ravnice!

Richard mi je danas prvi pratioc, haha…ili sam ja njemu prva pratilja! Ma Richard je osoba koju morate imati u svom krugu prijatelja! Da ga nema trebalo bi ga izmisliti! I tako hodamo prema vrhu, povremeno zastajemo da fotografiramo ili da onaj kojeg bi trebalo izmisliti zapali cigaretu…haha. Hodamo kroz šumu. Bukve su se razlistale u nježnoj zelenoj boji. Ptice naštimavaju svoja grla za nove proljetne šansone. Sve je okupano višednevnim kišama. Sve je pročišćeno…zrak…boje…zvukovi.

Susrećem Wandu i pričamo o dalekim krajevima. Njena Australija njoj i nije baš tako blizu! Sjetim se svog putovanja u Indiju i ispričam Wandi jedan svoj doživljaj. Dok sam sjedila na plaži u Mangaloreu, prišla mi je jedna Indijska obitelj sa puno djece. Otac obitelji imao je malu bebu u rukama i molio me da im spasim to dijete i uzmem ga sa sobom. Rekao mi je da su jako siromašni i da nemaju šta jesti. Uzela sam bebu u ruke, rekla im da im je beba prelijepa, ali da je nemogu zadržati jer ne idem doma nego putujem u Japan. Taj mali bebač mi se dosta često mota po glavi…kad mislim o njemu nadam se da je zdrav i živ. On niti ne sanja da netko jako, jako daleko misli na njega i želi mu sve najbolje! Wanda mi je rekla da je on sigurno OK i ja sam se složila s njom.

Opet nastavljam hodati sa Richardom. Približavamo se planinarskom domu. Tu još uvijek ima malo snijega. Hodamo pored visokih stijena i odjednom nam se otvori pogled na dom…predivno! U podnožju samog stjenovitog vrha, na zelenoj livadi smješten je dom. Gledam na drugu stranu…vrhovi drugih planina prekriveni oblacima.

Stižemo u dom, vadimo hranu i jedemo. Neki su odmah krenuli na vrh Risnjaka. Richard i ja smo prvo pojeli nešto a onda smo krenuli prema vrhu. Eto Richi, nisam napisala da smo pušili prije vrha! Ovaj vrh Risnjaka je sav stjenovit i jako lijep. Prvo se hoda po blatnjavoj stazi. Dosta je uska staza pa se moramo sklanjati onima koji već silaze. U tom dijelu sam se morala maknuti Borogajskom i Marinu. Ali sam zato Marinu “naplatila” prolaz! Samo on i Richard znaju kako! Rekla sam Richiju da na visinama većim od 1000 m ne odgovaram za svoje postupke, haha, stoga nisam kriva ja nego nadmorska visina! Poslije sam čitavim putem pjevala – ooo hapy day….i rekla sam Richiju da čuva tajnu…

Pred sam vrh su postavljene sajle i taj mi je dio najbolji…to penjanje po tim stijenama je full cool! S vrha se pruža predivan pogled na sve obližnje planine. Risnjak je visok 1528 m. Spuštamo se do doma. Neki su već krenuli dalje, a mi čekamo našeg Serđa. Jedan dio naše grupe će se vratiti istim putem do podnožja Risnjaka i onda busom na Platak gdje ćemo se na kraju svi sresti. Dakle, najliberalniji voditelj Serđo je dozvolio da se razdvojimo u više grupa i da hodamo po želji! Ja ostajem u grupi koju vodi Serđo…ja sam vjerna svojem vođi! A Richi je danas vjeran meni, pa je i on u toj grupi. Napuštamo Risnjak i hodamo prema Snježniku. Prvo se spuštamo u zelenu dolinu, a zatim se penjemo u visine. Snježnik još uvijrk ima snijega…..nije bez veze dobio to ime! Dok smo hodali kroz šumu foto Darko nam je rekao da je mlado lišće od bukve jestivo. Richard i ja se zaustavljamo, beremo bukvino lišće i jedemo…njam, njam, baš je ukusno…blago kiselkasto ali ukusno! Naš vođa je ubrao divlji mladi luk, ali s njim treba biti oprezan, jer jedna druga biljka koja liči na mladi luk je jako otrovna…mislim da se ta otrovna zove kukurijek…za detaljne informacije obratite se Darku Lukšiću!

Nastavljamo hodati po Riječkoj transvezali. Taj kameniti put su izgradili Rimljani!

Uskoro stižemo do stjenovitog prolaza koji se zove Srebrna vrata. Tu sad moramo odabrati teži ili lakši put prema vrhu. Naravno da izabiremo teži. Uspinjemo se po snježnim dionicama Snježnika i stižemo do stjenovitog djela. Počela je kiša….navlačimo kabanice i krećemo dalje. Sve je sklisko ali smo oprezni i polako osvajamo Snježnik. Hm, hm….naravno da sam pala….na ravnom dijelu…i nabila fotoaparat u snijeg….vidi mutne fotke, haha. Snježnik je jako lijep. Visok je 1506 m. Kad smo došli do doma neki su se tu zaustavili ali mi smo išli na vrh. Penjati se po stijenama….bio bi grijeh to propustiti! Kad sam se vratila dole do doma pojela sam sendvič i krenuli smo prema Platku. Tu sam se negdje susrela sa Andreom i spustili smo se zajedno do Platka. Andrea je jako interesantan dečko. Pričali smo o Gurdjijeffu, Oshu, Uspenskom…o jogi i Indiji. Indija again!

Ja sam na Platku popila indijski čaj….tu smo se svi sreli i pričali o tome tko je kuda hodao.

Borogajski nas je zabavljao.Glumio je Nurejeva i uz albansku glazbu pokušavao izvesti trostruki aksel iz “Labuđeg jezera”….toj njegovoj akrobaciji više bi odgovarao naziv – 1..2…3….UDRI !

Ej Borogajski…..šala mala!

7 misli o “43. Risnjak, Snježnik, Platak”

  1. Hej, čestitam na jubileju i na stečenoj diplomi! Odoh – u tvoje ime i u čast toga događaja – popit jedan… – čaj… To mi najbolje prija u ove hladne slavonske dane…

    A što se tiče tvoga opisivanja izletničkih avantura, uvijek su mi lijepi i pitki ti izvještaji, a u posljednje vrijeme pogotovo, jer imam dojam kako se upravo poigravaš rečenicama, dajući oduška duši… Samo tako nastavi!

  2. Hej Antares! Puno hvala na liijepom komentaru za blog, baš mi je uljepšao dan, nemaš pojma koliko mi to znači. Ja se isto veselim budućim postovima (nadam se da ću imati više vremena i discipline za redovito pisanje 🙂 Veliki pozdrav 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s