41. Invazija na Snježnik

18. 04. 2010.   Rano jutro je…okupljamo se na Karolini i čekamo bus. Danas idemo mi iz planinarske škole na naš obavezni izlet. Uskoro stiže bus i ne mogu vjerovati svojim očima…tako dugačak bus još nismo imali. Nadam se da su u busu postavljene markacije jer ćemo se inače pogubiti prije nego nađemo svoja sjedala! Ulazim u bus s kompasom u ruci…trebam samo hodati prema istoku..i eto me, konačno sam stigla do zadnjih sjedala. Robi i Gordana su okupirali zadnja sjedala, pa ja sjedam ispred njih. Saša se smjestio ispred mene, a Džuli je zauzeo sjedala desno od Saše. Džuli je odavno završio planinarsku školu. On spada u onu grupu “vječnih studenata” i kad mu se pruži prilika da ide na izlet s nekim školarcima on to ne propušta! Nije važno koja škola…nedavno je bio sa predškolskim vrtićem na izletu – putevima tratinčica i buba mara!

I tako smo se nas petoro smjestili skroz na kraju…Marino nam se nije pridružio jer je išao lakšom stazom…smjestio se na prvo slobodno mjesto u prednjem djelu busa.

Putujemo na Platak. Saša stalno priziva kišu! Ako ne bude padala kiša on će biti jako nesretan…a onda ćemo svi nastradati, jer danas nema njegove Mladenke da ga tješi. Mladenka ne voli kišu i zato je danas nema. Najbolje funkcioniraju veze u kojima partneri ne vole iste stvari. Npr muškarac voli ženu, a žena voli muškarca…to je super veza…da oboje vole isto, veza ne bi trajala ni pet sekundi. Robi voli pivo, a Gordana vodu…veza koja će sigurno trajati jako dugo…zauvijek! Tako je i sa prijateljstvima…ja volim zadnja sjedala, a Marino prednja…formula za vječno prijateljstvo!

Da se malo uozbiljim…

Szigli smo na Platak. Nitko nije sretniji od Saše! Kiša pada i prvo odlazimo u dom da pojedemo nešto. Tu sam našla Borogajskog i pitam ga otkud on tu…kaže mi da je bus bio prevelik pa ga nisam vidjela.

Ravnatelj Marić i učiteljica Divna nam priopćavaju da s obzirom da pada kiša možemo odustati od invazije na Snježnik. Dakle, tko želi može ići, a tko ne želi može ostati u domu. Ja sam već bila odlučila da neću nikad planinariti po kiši…ali kad su nam odobrili ostanak u domu, onda za inat idem na kišu!

Oblačimo kabanice i krećemo. Džuli otvara svoj bijeli kišobran i kreće u napad. Hodamo po snijegu, a kiša pada…kombinacija za deset! Ja hodam po tragovima od Marina. Saša blista od sreće…sigurno je čitavu noć molio za kišu. Od sreće se počeo svlačiti…opa…striptiz na kiši i snijegu!

Hodamo jedan iza drugog i nailazimo na tragove od medvjeda…tragovi,tragovi,tragovi…a medvjedu ni traga, haha.

Sjetim se Vrapca, Sanjara i PD Gora iz KG i ispisujem im pozdrave u snijegu.

Približavamo se vrhu. Snježnik je prekrasan. Visok je 1506 m. Sam vrh je stjenovit i sigurno je pogled s njega jako lijep, ali danas je tu gore maglovito pa je vidljivost slaba. Stigli smo do planinarskog doma. Zanimljiva građevina…izgrađen je od kamena. Malo se odmaramo i odmah se spuštamo dole.

Više ne pada kiša…Saša nije nesretan, jer on je dobio svoju kišu baš onoliko koliko je želio! Sada se od sreće spušta po stražnjici niz padinu. Uživa kao malo dijete….e, moj Saša…lalala…I ostali sjedaju na snijeg i spuštaju se dole…invazija na Snježnik se pretvorila u dan dječjih radosti!

Dolazimo do doma na Platku i tu se razmještamo po grupicama…ispijamo kavu i pivo i uživamo na suncu.

Odlazimo doma ali ćemo se još zaustaviti u Rijeci i prošetati po Trsatu. Nebo se otvorilo nad Rijekom. Sunce ugodno grije. Prvo smo obišli tvrđavu, a zatim smo se uputuli prema crkvi. Meni je tu bilo jako lijepo…i tvrđava…i crkva…sve dok nisam vidjela natpis koji obavještava o hodočašću pomoraca…

U pet popodne smo krenuli doma…to sada jedino želim…ići doma.

6 misli o “41. Invazija na Snježnik”

  1. Hvala na toplim pozdravima u snegu! Vidim da uživaš u planinarenju. Sviđaju mi se tvoji tekstovi i fotografije koje objavljuješ, jer kroz njih saznajem za lepe predele u Hrvatskoj. Pozdravljam te i želim ti lepo vreme na tvojim pohodima po planinskim vrhovima.

    1. Mislila sam da nećeš primjetiti fotku na kojoj je pozdrav…i ja tebi želim isto…i lijepo vrijeme i puno lijepih planinarskih izleta! Samo da znaš, bila sam jedanput u Kragujevcu, davno…davno…a na Kopaoniku sam skijala…bilo mi je super! Pozdrav

  2. kažeš “vidim tragove u snegu od medveda i setim se sanjara..” pa zar ti ličim na medveda? hahahhahah hahhahah
    woooooooow, hvala na pozdravima lepo je kad se tako neko seti…
    opis je prediva na fotografije još lepše :))

  3. Prvo, hvala na ovom lepom pozdravu moram da ti priynam da me je bas ganuo, kada sam prvi put video ovaj post (ima tome vec duze vremena).
    Ovaj Snjeznik lepo izgleda, pa ako se u avgustu odlucimo za Istru , mozda stavim Boju u onaj baby ranac i ponesem je na treking. (to je jedna varijanta, druga je Crna Gora, pa ce u tom slucaju da dise svez vayduh na durmitoru ili Zijevu, naime traba ih “pelcovati” sa planinama dok su jos mali 🙂 )
    Mada je Istra izvesnija, ionako treba da odem do Zagreba i Medjimurja da pokazem mladunce toj grani familije (ja sam ti inace od onih m(j)esanih 🙂 , mama mi je Medjimurka (odnosno bila, umrla pre 4 godine) ).

    I da, sto se tice onog komentara, uopste ne dosadjujes ali ja stvarno imam jako malo vremena, vec par nedelja se kanim da se javim ovde al ne stizem, evo konacno ugrabih malo vremena.
    Pozdrav

    P.S.
    Forvardovacu ti jedan mail na onu adresu koju si ostavila komentarisuci, valjao sam se od smeha kada sam ga dobio (tako sam se i setio da bi bio red da ti se javim)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s