37. Ekspedicija na Žbevnicu!

21. 03. 2010.  Prije tri tjedna počela nam je pleninarska škola. Na prvom predavanju nam je “ravnatelj”  Marić naglasio da nam tolerira samo jedan izostanak sa nastave ili sa izleta. Tko izostane više puta, leti iz škole! Taj prvi susret s ravnateljem bio je katastrofa…lik je bio preodbojan, hladan, antipatičan…strava man! Učiteljica Divna je vjerovatno po zadatku morala nastupiti u istom stilu kao i ravnatelj. Ja znam Divnu…ona taj dan nije ličila na sebe…ali vjerovatno je morala udovoljiti ravnatelju, inače bi letila iz škole! Učiteljica Divna je na tom prvom predavanju bila preodbojna, hladna, antipatična…strava woman! Te večeri nam je jedino Zlatko Bašlin bio OK. Pričao nam je o povijesti planinarstva i općenito o planinarenju. Zlatko nam je bio jedino “svjetlo” te “mračne” večeri! Zlatko zaslužio si svoje ime!

U školu su se upisali : Gordana, Robi, Richard, Saša, Karmen, Adrijana i ostali koje ne poznam. Ukupno 52 polaznika škole.

Prvi obavezni izlet je bio nakon par dana, ja nisam išla i sada imam jedan minus.

Drugo predavanje je bilo puno bolje. Darko Lukšić je govorio o planinarenju i pokazivao nam fotografije iz svog obiteljskog  foto albuma! Mislim da nam je pokazao jednu ili dvije fotografije na kojima su se vidjele planine! A onda je došao na red Borogajski. On nam je pričao o opremi za planinarenje. Borogajski ima jako zanimljiv stil pričanja….nakon svake rečenice on kaže : i udri! Započeo je govorom o tome kako se ranac nesmije pretrpavati stvarima…par stvari i udri! To predavanje o “par stvari” trajalo je tri sata…i udri! Iskrcao je tri šlepera odjevnih predmeta…i udri! Dva šlepera pojaseva, špaga, lonaca, dereza, vreća za spavanje…i udri! Jedan šleper praškova za pranje planinarske odjeće…i udri! I nakon svega toga rekao nam je da je sve to bila samo oprema za ljeto i da će nam sada pokazati opremu za zimu! A mi…udri…i razbježali se sa nastave!

I Marino nam je došao u školu.

I tako…sada nesmijem više izostati…jedan minus mi je zabilježen…znači moram ići na Žbevnicu!

Skupili smo se na Karolini. Mi školarci jednim busom, a veterani drugim i putujemo do Trstenika. Vrijeme je oblačno i svi spominju kišu…ja ne želim kišu…ako padne kiša ja ostajem u busu i amen!

Konačno smo stigli u Trstenik, namještamo si rance i opremu. Veteran foto Darko mi je donio CD koji mi je obećao…svaka čast Darko, pravi si prijatelj! Taj film sam gledala prije par godina i to mi je jedan od najboljih filmova! Touching the Void….film o planinarenju Simona i Johna koji su preživjeli u katastrofalnim uvjetima!

Počeli smo hodati prema Žbevnici. Nije hladno, ali je sve vlažno jer se navukla magla. Po granju su se nanizale kapljice rose…magla nam uskraćuje vidljivost…sve je bijelo i vlažno. Hodam i fotografiram. Richard mi pokazuje kako da namjestim aparat za maglu. Učiteljica Divna je danas voditelj izleta i ona je prva, a ravnatelj je na kraju kolone i pazi na svaki naš krivi korak. Danas su ravnatelj i učiteljica jako dobro raspoloženi…takav im je program, vjerovatno!

Stigli smo na vrh Žbevnice, malo se odmaramo i nastavljamo prema planinarskom domu. Tu puše hladan vjetar, ali meni je bitno da nema kiše. Zanimljivo je hodati po magli. Šta je magla? Da li je to oblak koji se spustio na zemlju ili?

Uskoro stižemo u dom. Tu su dežurni Ervino i Milina i oni su nam skuhali čaj. Ervino mi je rekao da mu je drago što sam ga poslušala i upisala se u pl. školu.

Krećemo dalje…sada ćemo se spuštati po stjenovitom putu i moramo biti oprezni jer je vlažno i sklisko. Jednim svojim korakom povučem veći kamen i on se počme kotrljati dole…to ti je minus – kaže mi ravnatelj, ali ja istovremeno štapom zaustavim kamen i ravnatelj kaže – to ti je plus! Hmhm opasan je ovaj naš ravnatelj, sve vidi, haha.

Došli smo u mjesto Slum. Usred sela je murva stara 200 godina. Richard je rekao da bi je trebali ispiliti da izbrojimo koliko je stara! Tu u Slumu sam srela Marizu, Jadranku i Darsa iz PD Planik. I oni danas gaze po Žbevnici.

Nastavljamo hodati dalje prema Buzetu. Stigli smo do stijene iznad Buzeta i vidimo da nas dole čekaju naši busevi.

Ekspedicija na Žbevnicu je uspjela. Ovi naši novi planinari će sigurno prespavati čitav tjedan, haha!

Izlet je bio OK. Meni su uvijek zanimljive boje u prirodi…magla ih mijenja na mističan način!

2 misli o “37. Ekspedicija na Žbevnicu!”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s