34. Visibabe zovu proljeće na Matusajni i Svibu!

28. 02. 2010.   Danas idem na Riječko zaleđe sa Porečanima. Ervino i Milina su me odvezli do Lupoglava, gdje čekamo bus i pridružujemo se Porečanima. Vrijeme je oblačno i miriše na kišu. U busu vidim Jadranku i Marizu…neki planinari su mi poznati ali im neznam ime…i ostali koje još nisam vidjela.

Danas sam ponijela “krivnju” sa sobom. U zadnje vrijeme sam stalno za nešto kriva. Mea culpa! Ma neka vam bude, ako tako želite…Treba li nekome krivac za nešto? Evo me, ja sam trenutno dežurni krivac!

Ali…ništa mi neće pokvariti ovaj dan!!!

Vozimo se prema Škrljevu, zaustavljamo na željezničkoj stanici i započinjemo hodati. Na Vratima Jadrana su nam se pridružili Darko “Šajeta” i Milan. Oni će nas voditi.

Tu sam bila prije tri mjeseca sa mojim PD, puhala je bura i bilo mi je predobro. Danas su se razvukli oblaci po čitavom nebu i sve je mirno i tiho. Nebo je svojim sivilom nadjačalo sve druge boje…sve je sivo…čitav krajolik, more, otoci…samo se snijeg bijeli na vrhovima udaljenih planina. Slušam ritam koraka, poneku riječ iz nečijeg razgovora i buku vlaka koji prolazi tamo s druge strane…

Uspinjemo se na Matusajnu i konačno mi nešto razbije ovo sivilo…pored puta rascvjetale se visibabe…nježni bijeli cvjetovi pognuli su svoje glave prema zemlji…da li se to oni klanjaju proljeću ili su i oni došli na ovaj svijet s već usađenom krivnjom u sebi?

Nastavljamo prema vrhu, Milan mi priča o svojim planinarenjima po Himalaji, Kilimandžaru, Alpama…sa oduševljenjem ga slušam i u sebi ga svrstavam u iznimne ljude! Ervina i Milinu sam još jutros svrstala u tu “moju” grupu iznimnih ljudi. Oni su isto planinarili po visokim planinama, hodali po ledenjacima Matterhorna, Mont Blanca i tko zna gdje sve nisu bili! Poželim da sam visibaba da pognem glavu pred tim ljudima.

Stižemo na stjenoviti vrh, malo se odmorimo i idemo dalje. U zraku se osjeća da nam je proljeće blizu. Grane su propupale, visibabe se rascvjetale, glasaju se ptice “proljetnice” i zrak je topliji.

Hodamo prema Svibu…ne idemo po onom putu kuda sam išla prije par mjeseci…Darko nas vodi nekim drugim putem. Lijepo je danas hodati ovuda…ponavljam isti izlet, ali je skroz drugačiji…samo su vrhovi isti, a put do njih je novi doživljaj.

Mene “peru” neki sivi oblaci…jedna mi se pjesma stalno vrti u glavi…”Par godina za nas” od EKV…

Spuštamo se prema Meji. Tu upoznajem još jednu Jadranku…pričamo o jogi, Tai Chiu, vjeri…onoj vječitoj krivnji koju puno ljudi osjeća i nosi zauvijek sa sobom.

Stigli smo do željezničke stanice u Meji i odlazimo u mjesto, tamo nas čeka bus. Uz sam put rascvjetale se prve ljubičice.

Na početku puta su nas dočekale visibabe, a sad na rastanku nas ljubičice pozdravljaju!

7 misli o “34. Visibabe zovu proljeće na Matusajni i Svibu!”

  1. I ja sam danas dobila prve ljubičice! Kako mirišu.
    Tražila sam za vikend ljubičice, visibabe – našla neočekivano šparogu. Ipak proljeće se budi.

    Čekam preostale fotografije 😉

    1. Ej Dars dobro mi doša i jako mi je drago da si me naša! Kada ćemo opet letiti po visinama? Greš kamo sutra? Ja sutra klatim po deželi. Šajeta pozdravljam te puno i navrati kad god želiš!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s