27. Matusajna, Svib, Ljubibelj

13. 12. 2009.  Danas je sv Lucija. Praznik svjetlosti. Ovo mi je zadnji izlet ove godine. Danas idem sa svojima. Naše planinarsko društvo se zove “Glas Istre”.

Rano jutro je. Mrak se još uvijek ne želi predati svjetlosti. Zrak je prohladan, na nebu svjetlucaju zvijezde, miriše na buru. Polako se svi okupljamo, vidim neke koje nisam dugo vidjela. U busu ima dosta slobodnih mjesta jer neki su odustali od današnjeg izleta…Marine nema. Baš mi je dobro, dva sjedala samo za mene…hm hm malo sam sebična!

Krenuli smo…gledam kako Mjesec umire nad gradom…

Misli me vode na moja dosadašnja planinarenja…puno lijepih doživljaja…prekrasnih vidika…puno novih prijatelja! Neke sam bolje upoznala, a neke još nisam…ali svi su mi dragocjeni. Ljudi s kojima smo okruženi su naša ogledala…zrcalimo se u njima…i bolje vidimo sve naše vrline i mane! Za mene je svaki susret razmjena znanja…učimo jedan od drugog…učenik i učitelj smo jedan drugome istovremeno…i tako postajemo bolji ljudi!

Stigli smo do Rijeke, još malo pa smo u Škrljevu. Danas hodamo od Škrljeva po brdima i spuštamo se u Meju. Vodi nas Aldo.

Počinjemo hodati. Jutro je donijelo buru i hladnoću. Trebala bi staviti rukavice, ali mi smetaju kad slikam jer mi fotoaparat klizi iz ruku. Sunce sve više baca svoju svjetlost, ali ga bura sprječava da nas ugrije.Hodanje će nas ubrzo zagrijati. Tu nam se pridružio Darko ” Šajeta” iz Rijeke. Naš Foto Darko je već u akciji, fotoaparat mu se već dobro ugrijao, haha.

Hodamo po stazi, polako odlazimo u visine. Nebo je kristalno plavo ali nam svejedno bura donese pokoju pahulju snijega. Hodamo po čistini, tu nema šume i to me veseli. Sve je obavijeno blistavom svjetlošću. Hladnoća mi ne smeta da uživam u ljepoti krajolika.

Uskoro stižemo do prvog vrha. Sav je stjenovit. Hvatam se golim promrzlim rukama za oštre stijene dok se penjem. Izgrebala sam desnu ruku, dlan mi je krvav. Ovaj se vrh zove Matusajna, visok je 610 m. Tu na vrhu puše jaka bura. Darko Šajeta je raširio  ruke kao da će poletiti, ja mu kažem da me čeka da i ja poletim, hvatam se za njegov ranac i ” letimo” na buri, haha…Foto Darko hvata naš let fotoaparatom.

Odlazimo prema drugom vrhu. I dalje nas pere svjetlost i bura. Vidik je predivan. Vrhovi okolnih planina su prekriveni snijegom, a iznad njih su se “parkirali” oblaci. Sa druge strane blista se Kvarner. Krk se izdužio u blještavilu sunca i mora.

I ovaj drugi vrh je stjenovit. To je Svib, visok je 613 m. Bura nas želi pomesti s vrha, ali nedamo se mi, haha. Nakon ovog vrha jedna se grupa odvaja i silazi u Meju. Mi ostali odlazimo na treći vrh. Silazimo sa Sviba i ulazimo u šumu. Penjemo  se ponovo u visine. Tu nema bure. Meni je sve toplije. Okrećem se i gledam kako Svib ostaje iza nas. Često stajem jer želim sve slikati. Ovaj uspon do vrha mi se čini jako dug. Tu ima malo snijega.

Stižemo na vrh. Ime mu je Ljubibelj, visok je 704 m. Tu na stjenovitom vrhu čekaju nas Marino i Darien. Oni su prvi stigli. Malo se odmaramo na vrhu, a onda se počnemo spuštati prema Meji. Uskoro se pozdravljamo sa Darkom Šajetom, odlazi doma.

Stigli smo do željezničke stanice u Meji i  sad idemo negdje popiti kavu.

Danas mi je bilo predobro….danas sam se nauživala svjetlosti, bure i dobrih ljudi!

Aldo, legendo, ovaj izlet ti je za 5+ !

Jedna misao o “27. Matusajna, Svib, Ljubibelj”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s