19. Putevima Parencane

15. 11. 2009.   Današnje hodanje se ne bi moglo nazvati planinarenjem jer je najveća visinska razlika oko 200 m. Idemo sa Rovinježima i Porečanima. Vrijeme nam je dobro, malo je oblačno, ali bitno da nema kiše. Vodi nas Marin iz Poreča.

Parencana je naziv za nekadašnju željezničku prugu. Talijani su je za vrijeme okupacije doslovno svu demolirali i poslali brodom u Afriku. Nažalost brod je doživio havariju, potonuo je nedaleko od Afrike. Dijelovi te željezničke pruge leže duboko na dnu mora!

Prvo mjesto gdje silazimo iz busa je Tribun. Malo istarsko mjesto. Prvi put sam u njemu. Tu smo se zaustavili zato što si neki nisu zadnji put pečatirali, kad su hodali ovim stazama. Ja nikad ne uzimam pečat! Samo kamenčiće, haha. Dok je većina otišla po pečat, nas par planinara smo išli razgledavati mjesto. Nedjelja je, rano jutro je, čitav Tribun spava. O ne spavaju svi…nailazimo na ljude koji u dvorištu nešto melju…otac i sin melju ječam za stoku. Far! Malo pričamo s njima i odlazimo prema busu. Svi se okupljamo i bus vozi dalje.

Eto nas u Grožnjanu…prvi put sam tu…bila sam po čitavom svijetu, a nikad nisam bila u Grožnjanu…ajoj sramote! U Grožnjanu ćemo prvo popiti kavu, a onda započinje naše hodanje po Parencani. Mjesto je predivno. Hodamo uskim kamenom popločenim ulicama. Sa terase kafića se pruža lijep pogled. Grožnjan se nalazi na brežuljku, pa se s njega vide okolna mjesta, livade i šume. Grožnjan je grad umjetnika! Naša Adrijana je umjetnica i ona je često u Grožnjanu.

Izlazimo iz Grožnjana, susrećemo dosta ljudi koji odlaze na jutarnju misu u crkvu. Hodamo putem gdje je nekada bila željeznička pruga. Jesen je. Stabla su se okitila svim jesenskim bojama. Gledam tu simfoniju boja i uživam…žuto…crveno…narandžasto…zeleno…udišem boje i koračam. Hodamo po kamenitim vijaduktima, hodamo kroz tunele…hodamo kroz boje. Slikam mobitelom i nastavljam dalje. Upoznajem Elis i njenog sina Robija, hodamo zajedno i pričamo.

Stigli smo u mjesto Završje, zove se i Piemonte. Prolazimo kroz mjesto i nastavljamo dalje po zamišljenoj prugi. Svako tolko stanem da uberem grančicu s obojenim lišćem. Već sam dosta ubrala, pa si taj predivan buket zakačinjem za ranac.

Ostatak puta hodam s Adrijanom. Zamišljam kako ona doživljava sve ove boje i kako će ih prosuti po platnu. Priroda je vrhunski umjetnik, mi je samo kopiramo.

Došli smo u Oprtalj. Malo prekrasno mjesto na vrhu brda. Tu je kraj našeg hodanja. Danas smo hodali oko šest sati i bilo je jako lijepo. Ostati će mi u sjećanju boje…boje…boje. Danas sam se nauživala jeseni!

Moje su slike s mobitela, a ostale su od Marine.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s