18. Babin grob – Učka

25. 10. 2009.     Danas idemo Marina i ja sa PD Elektroistra, putevima marunade. Vozimo se prema Lovranu. Vrijeme nam je za pet! Iz Lovrana se penjemo na jedan od vrhova Učke. Na Babin grob. Nismo sami, tu su stigli i planinari iz Zagreba, Karlovca, Dalmacije i drugi.

Počeli smo hodati. Neki ne gube vrijeme i ispod svakog se kestena zaustavljaju i sakupljaju plodove. Ove godine je priroda bila prilično darežljiva. Sve je urodilo dobro, pa tako i kesteni. Ovdje raste jedna posebna sorta kestena, maruni. Razlikuju se po veličini i okusu od drugih vrsta kestena.

Kesten je listopadno drveće. Hodam po njegovom lišću i uživam u šuškanju mojih koraka. Staza nije naporna i čini mi se da ćemo brzo stići na vrh. Izlazimo iz šume, happy me! Tu dišem punim plućima…tu moje oči upijaju prostranstvo…tu osjećam svaku zraku sunca! S ovog mjesta vidim druge vrhove Učke…Sisol, Šikovica, Vojak…

I evo nas na vrhu. Stigli smo na Babin grob…tko mu je dao to ime? Tu na vrhu nas čeka ručak. Maneštra, naravno. Skuhali su je Riječani. Malo je hladno, pa su zapalili vatru da se grije tko želi. Na samom vrhu puše hladan vjetar, pa nas nekolicina odlučimo da se odmah nakon ručka spustimo dole.

Hodamo stazom kroz šumu i nailazimo na “čudne putokaze”. Na jednom piše dva sata do mjesta, a kad za pola sata stignemo do slijedećeg putokaza,  na njemu piše dva i po sata do mjesta gdje idemo! Netko je bio prilično “veseo” kad je postavljao te putokaze. Dosta dugo hodamo prema mjestu Liganj. Duže nego što smo se penjali na vrh. Približili smo se Lignju. Prolazimo pored velikih stabla kestena i ja se uputim prema njima. Nabrala sam puno kestena i sad mi je ranac težak.

U mjestu Liganj je organizirana fešta od kestena – marunada. Čuje se muzika i odlazimo tamo. Postavljeni su štandovi sa proizvodima od kestena. Ima tu kestena na sto načina…meni su najbolji pečeni. Zaustavljamo se pored štanda s proizvodima od meda. Medenica je za pet! Zatim idemo gledati izložbu gljiva, pa izložbu svih vrsta kestena….nisam znala da postoji toliko vrsta kestena!

Pala je noć i spremamo se za odlazak doma.

Bilo je danas zanimljivo u Lignju. Tu sam upoznala jednog Puležana, pored štanda sa medenicom. Pitao me da li slikam na svojim planinarenjima i rekao da bi mogla staviti svoje slike na “ptičicu”. On me malo potaknuo da počinjem pisati ovaj blog. Neznam kako se zoveš, svejedno, thanks i pozdrav!

Danas sam opet slikala mobitelom!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s