15. Učka – Vojak

foto Marina

11. 10. 2009.     Marina, Gordana i ja danas idemo na najviši vrh Učke, na Vojak. Gordana nas vozi do Mošćeničke Drage. Noćas je padala kiša, ali sada u rano jutro već se vidi da će biti lijepi dan. Stižemo u M. Dragu i prvo tražimo odakle ćemo početi hodati. Brzo pronalazimo markacije, a onda odlazimo popiti kavu. Ovo nam je prvi put da same odlazimo planinariti.

Hodamo putem i pratimo oznake. Izlazimo iz Mošćeničke Drage, ali još smo u naseljenom kraju. Pratimo markacije koje vode van puta. Jedva se uspentramo po mokrom uzvišenju i ulazimo u šumu. Tuda nije nitko prolazio već duže vrijeme. Markacije postoje ali je staza sva zarasla u trnje koje nam se hvata za ranac,  glavu, ruke…kakvo je to džinovsko trnje…visi ko lijane i samo čeka da se zakači…ajajaj moje ruke, sva sam izgrebana…provlačimo se kao kroz džunglu i uskoro smo na mjestu gdje nema trnja…gledam si ruke…pune su crvenih linija…da sam barem obukla majicu s dugim rukavima! Nastavljamo po oznakama i stužemo do jedne spilje…ma super nam je tu u spilji! Idemo dalje i nailazimo na neki napušteni kamenolom. Želimo nastaviti dalje ali je sve previše zaraslo u grmlje i trnje. Vraćamo se istim putem, opet kroz ono trnje, sve do onog puta s kojeg smo bile skrenule ovamo.

Opet hodamo po putu koji nas vodi prema Vojaku. Izlazimo iz naseljenog mjesta i ulazimo u šumu. Dan je prekrasan, sunce je na svom mjestu, a nebo je plavo i bistro kao i uvijek poslije kiše. Uskoro vidimo par napuštenih kuća, to mjesto se zove Trebišće. Malo dalje je jedan izvor. Napijemo se vode s izvora…ja si punim bocu i odlazimo dalje. Opet smo u šumi….gle, daždevnjak! Prekrasan je…crnožuto stvorenje…sigurno se uplašio od mene. Kako hodamo sve dalje, sve više ima daždevnjaka….nikad nisam vidjela te životinjice u živo. Nisam ponijela fotoaparat, ali zato ga Marina ima i neprestano slika. Ova staza po kojoj hodamo je i poučna staza. Svakih dvadesetak metara je tabela na kojoj je opisana legenda o bogu podzemlja, Perunu. Prvi put čujem za Peruna! U školi smo učili sve bjelosvjetske bajke i legende, a ovu našu istarsku legendu nas nikad nitko nije učio!!!

Sada smo na širokom šumskom putu, hodamo i primjećujemo da nema više markacija. Ma put nas sigurno vodi prema vrhu, a kud bi drugdje? Ali Gordana odluči da se vrati nazad do zadnje markacije, Marina ostaje tu, a ja idem dalje, možda naiđem na neku oznaku. Na jednom mjestu stanem i čekam da mi se one približe. Odjednom čujem kako se lomi granje…nešto teško i veliko prolazi tamo malo dalje od mene…oooo super….konačno ću vidjeti neku veliku životinju! Vičem Marini da je tu neka životinja…ali više se ništa ne čuje…životinja se uplašila od mene i otišla je svojim putem. Možda je to bio Perun, haha.

Nastavljamo hodati po putu i dolazimo do jedne livade.Trava me privlači svojim zelenilom, bacam se na nju, legnem i uživam u suncu…ali Gordana zapovijeda, moramo dalje.

Sigle smo u mjesto Mala Učka. Tu se kratko odmorimo i krećemo prema vrhu. Sada je uspon malo veći ali je dobro što nismo u šumi, ima više svjetlosti! Jedno stablo puno jabuka nudi nam svoje plodove…stanemo i beremo…mmm…odlične su. Sve je teži uspon, ali ne odustajemo…i evo nas na sedlu! Hodam dalje, staza je stjenovita, osjećam hladniji zrak, ali nije mi hladno. Zamnom hoda Gordana, a iza nje je Marina. Ovaj dio je najteži,  zato što već dugo hodamo, a i zato što je najstrmiji.

Vidim neke ljude, tamo gore. Stižem na vrh, na Vojak! Dočekuje nas jedan Zagrebčanin sa ženom i sinom. Kaže mi da se i on jučer penjao na Vojak,  ali je danas ponovo došao jer je želio uživati u pogledu sa Učke. Jučer je bilo oblačno, pa vidljivost nije bila dobra.

Konačno smo sve tri na vrhu. Sa vrha kule uživamo u pogledu…vidim čitavu Istru…vidim Rijeku i otoke…vidim Gorski Kotar i Sloveniju…veličanstven vidik!

Nakon odmora odlazimo dole. Istim putem kojim smo došle. Moramo požuriti da nas ne zatekne mrak. Gordana je usput brala kestene. Već je počeo sumrak kad smo stigle u Mošćeničku Dragu. Opet smo išle u isti kafić na kavu. Jako smo sretne što smo danas uspjele prohodati put do Vojaka i nazad.

Vozimo se prema Puli, umorne i sretne!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s