12. Sveta gora i Kraljev vrh

06. 09. 2009.    Marina, Nedjeljko i ja odlazimo danas s Porečanima na planinarenje. U Poreču se ukrcavamo u bus i krećemo u Gorski Kotar. Vrijeme nam je dobro…imam sreće, do sada mi je uvijek bilo lijepo vrijeme, na svim izletima do sada.

Stižemo u Gerovo, tu započinje naše hodanje na Svetu goru. Vodi nas Darko iz Rijeke, a ja sam ga nazvala “Šajeta” jer brzo hoda. Hodamo cestom a onda ulazimo u šumu. Nebo je prekriveno oblacima, pa je u šumi mračno. Gazim po lišču… pluća mi se pune teškim i vlažnim zrakom…oči traže svjetlost. Prepuštam mojim koracima da sami nađu svoj ritam, prepuštam se šumi i prilagođavam se njoj. Voljela bi vidjeti neke životinje, ali se one sigurno sakriju kad čuju nas. Stalno radim iste greške, pokušavam slikati dok hodam i onda se čudim što slike ispadnu mutne.

Izlazimo iz šume i prolazimo kroz neko selo. Jedan mještanin bere jabuke i daje nam. Beremo jabuke, kruške i šljive. Ovo voće ima poseban okus! Iznad naselja se uzdiže Sveta gora. Vidim crkvu skroz na vrhu. Opet ulazimo u šumu i uspinjemo se prema vrhu. Čini mi se da jako dugo hodamo…malo sam umorna.

Hvala Bogu, konačno smo stigli na Svetu goru. Vidik je predivan, gledam i uživam. Htjela sam ući u crkvu, ali je zaključana. Ispred ulaza su upaljene svijeće…ljudi dolaze i tu se mole…zapale svijeće i sa nekim mirom odlaze. Stanem ispred ulaza…molim za sve moje. Volim crkve, zanimljive su mi kao građevine…svaka je posebna i iz svake je netko odnio mir sa sobom. Kad smo putovali svijetom, Ti i ja, obilazili smo sve crkve i hramove na koje smo nailazili. Hramovi i knjižare…to su mi bila posebna mjesta…u knjižarama, usred bezbroj knjiga,  bila sam “doma”…volim čitati…

Krenuli smo dalje, prema Kraljevom vrhu. Stalno šuma,šuma,šuma…ja volim otvorene prostore! Osjećam umor i jedva čekam da stignemo. Došli smo do jednog planinarskog doma i tu se malo odmaramo.  Pitam nekog koliko je visok Kraljev vrh, ali ne zna točno, oko 950 m. Noge mi same hodaju, a ja ih pratim…stižemo na vrh. Tu na vrhu je naselje Kraljev vrh. Odmaramo se, jedemo sendviče, slikamo. Zatim odlazimo, spuštamo se u Tršće. Tražimo kafić i konačno kava…

Odlazimo doma, puni su mi džepovi kamenčića sa Svete gore.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s