10. Snežnik, jas ti prihajam!

23. 08. 2009.     Jučer, dok sam plivala u moru, obuzela me sreća što odlazim planinariti u Sloveniju. Danas u moru, sutra visoko na Snežniku! Volim Sloveniju! Bila sam puno puta u Sloveniji, ali nikad još nisam tamo planinarila. Skijala sam na Vogelu, Ljubeju, Kranjskoj gori…bila na više izleta…upoznala puno slovenki i slovenaca…posebno jednog slovenca…hudič z Ljubljane koji mi je na rastanku napissao pjesmu koja zavešava ovako: …rado bih ti rekao da te volim, ali riječ se pretvorila u pticu i odletjela je, možda se spusti na tvoje rame…Nakon toliko puno godina još uvijek se sjećam te pjesme…a ptica se još nije spustila na moje rame…ha, ha, možda je pticu ustrijelio neki lovac! Sve su prve ljubavi iste…zauvijek ih nosimo u sebi!

Rano ujutro odlazimo u Poreč, jer danas idemo planinariti sa porečanima. Noćas je padala kiša u čitavoj Istri, ali sada u rano jutro vidi se da će biti lijepi dan. Smještamo se u bus i uskoro krećemo v deželu. Čitav prošli tjedan sam pjevala: na planincah solnčece sija…Nadam se da će tamo biti lijepo vrijeme, pa ljeto je…samo da ne pada kiša.

Stižemo u mjesto Sviščaki, uzimamo stvari iz busa i počinjemo hodati. Tu u prekrasnoj dolini se nalazi planinarski dom. Ima već puno ljudi tu. Put nas vodi kroz dolinu, a zatim ulazimo u šumu, pratimo oznake i polako se penjemo u visine. Vrijeme je sunčano, malo je prohladno ali kad hodaš, brzo se ugriješ. Prepuštam se prirodi, udišem šumu, gledam kako mi izmiče tlo pod nogama, sve više me obuzima toplina…stajem da popoijem vode, uzimam fotoaparat i slikam. Izdvajam se od ostalih jer volim doživljavati sebe samu u prirodi. Volim biti s drugima, ali na udaljenosti. Bitno mi je da su mi ljudi tu negdje blizu, ali da ostanem “sama” među njima. Povremeno razgovaram s nekim, ali ne volim pričati previše jer me to ometa u mojem uživanju dok hodam.

Izašli smo iz šume i sad hodamo po širokom putu. Tu je jako puno ljudi, puno ih silazi sa vrha i svi pozdravljaju…ajme meni, zar ću do vrha stalno ponavljati: dobar dan, dobar dan, dobar dan….Primjećujem da puno njih vodi svoje pse na planinarenje, oni veselo trčkaraju…ima ih svih vrsta. Sustižem jedan slovenski bračni par, malo pričamo, a onda ja nastavljam dalje. Gore u visinama se spustila magla ili je to oblak? Nadam se da će se razvedriti dok dođem gore. Snežnik je visok 1796 m i pogled s te visine je sigurno veličanstven. Ja sam negdje u sredini moje grupe. Jedni su sigurno već blizu vrha, neki su daleko iza mene, a ja u svom svijetu…Stižem do mjesta gdje prestaje šuma i tu rastu samo neki niski borovi. Marina mi je rekla da se ta stabla zovu klekovina. Sviđa mi se ovaj dio Snežnika, jer nema više visokih stabala….volim vidjeti nebo iznad mene…volim svjetlost…volim neograničen prostor…šuma me sputava…volim šumu, ali samo sat, dva! Šumu bi usporedila sa otocima. Volim otoke, ali više volim kad na moru vidim “čisti” horizont. Ili oblaci…volim ih, ali po noći mi smetaju kad mi prekriju zvijezde.

Uspinjem se po uskoj kamenitoj stazi. Stalno se susrećem s planinarima koji silaze, pa se moramo micati jedni drugima. Tu se razdvajaju staze na dvije strane. Ja hodam za jednim talijanskim bračnim parom, ali na vrijeme primjećujem da ta staza ne vodi na vrh. Vraćam se do križanja i nastavljam po pravoj stazi. Osjećam sve hladniji zrak, oblačim jaknu i sad mi je dobro. Ovo hodanje mi uopće nije naporno, da li zato što je hladno ili je uspon “prilagođen”meni ili zato što mi nitko ne nameće tempo, hodam kako je mene volja!

Stižem na vrh, moj najviši vrh do sada. Od one pjesme: na planincah solnčece sija…ostalo je samo:na planincah lušno je…Tu puše hladan vjetar i mislim da je temperatura zraka manja od 10 stupnjeva. Magla ili oblaci sprječavaju da doživim taj prekrasan pogled s vrha. Nema veze, ovo mi je isto veliki doživljaj…doživjeti ovakvu hladnoću usred ljeta…jučer sam plivala u moru, a sad se prepuštam vjetru i doslovno se smrzavam. Koliko sam puta već doživjela takve promjene temperature…najveću razliku sam osjetila kad sam putovala u Indiju…bio je početak godine i kod nas je bilo hladno, puhala je bura…a kad sam u Bombayu izašla iz aviona skoro me strefio toplotni udar, a tek je bilo jutro!

Nisam odmah ušla u dom. Ispred doma je klupa, sjela sam na nju, pojela sendvič i zapalila cigaretu. Baš mi je bilo super. Jedan veliki pas mi je pravio društvo. Vlasnik ga je vezao za ogradu. Pogledom me molio da ga odvežem. Onda sam ušla u dom i iznenađenje…toplo je tu…tu se loži vatra…nađem Marinu i popijemo čaj…kako nam je prijao topli čaj! Odlučimo da se skupa spustimo dole. Krenemo i više se nismo razdvajale.

Kad smo stigle u dolinu otišle smo do doma i popile još jedan čaj. Danas o-čajavamo, ha,ha. Uskoro se svi okupimo i odlazimo doma.

Meni je bilo prelijepo na Snežniku. Meni je bilo prelijepo u Sloveniji. Meni je uvijek u Sloveniji prelijepo!

Nasvidanje Slovenija!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s