7. Mali izlet, veliki doživljaj! I. Pazin-Dolina mlinova

Ljeto   2009 .    Sada je sredina srpnja, a slijedeći planinarski izlet na koji mogu ići je tek na kraju kolovoza. Provodim vrijeme na moru što više mogu. More je moja ljubav ! Volim ga kad je mirno i kad se u njemu bljeskaju zrake sunca…kad je divlje i kad  bijesno lomi svoje valove o stijene…kad je plavo kao nebo…kad je sivo kao kišni dan…kad iz njega ujutro izroni sunce i  kad navečer opet zaroni…kad je dan i kad je noć….Ne bi mogla živjeti tamo gdje nema mora! Koliko smo mora prešli Ti i ja, skupa. Naš Jadran, Mediteran, Crveno more, Indijski ocean, Južno kinesko more, Tihi ocean…i još puno drugih mora kojima se ne sjećam imena…ali se sjećam doživljaja…Noć je na Tihom oceanu, odlazimo na pramac, tu ne dopire buka brodskih motora, čuje se samo šum koji stvara pramac dok reže more. Držiš me čvrsto dok se ja naginjem preko ograde da što bolje vidim ispod kosine. Pjena koju stvara pramac je nevjerovatno blistavo bijela. Ti me povlačiš nazad…nebo je prepuno zvijezda…gdje god da se okrenem, zvijezde dodiruju horizont, prekriveni smo kupolom od zvijezda!

Priateljica mi je predložila da odemo do Pazina i hodamo po Dolini mlinova. Naravno da sam pristala. Krenule smo poslije ručka. Ovih dana je padala kiša, a danas se počelo malo razvedravati. Stigle smo u Pazin. Nisam ponijela fotoaparat, ali ga Marina ima i odmah je započela sa “rafalnim” slikanjem. Nebo je prepuno oblaka, samo da ne padne kiša! Spuštamo se u Pazinsku jamu i moramo biti oprezne jer je dosta sklisko. Oduševljene smo ovim prostorom! Prelazimo male drvene mostove, stanem i izvedem jednu vježbu iz thai chi-a,  a onda  nastavljamo put ka Dolini mlinova po mokrim i blatnjavim stazama. Tu je palo dosta kiše, jer je i rijeka Pazinčica sva zamućena. Mutna rijeka! U glavi mi se nejasno pojavljuje neka pjesma…kako ono idu riječi…mutna rijeka…kako ono ide ritam te pjesme…mutna rijeka…čujem je negdje  ali ne dovoljno dobro da bi je mogla pjevati…pitam Marinu za tu pjesmu, ali ona nezna za nju…ja znam da postoji ” mutna rijeka “! Hodamo Dolinom mlinova, a mlinova nigdje. Pazinčica klizi dolinom, kao da traži nestale mlinove, da pokrene teške kamene žrvanje, da zdrobi zlatna zrnja, da bi se iz kuća širio miris kruha…Pazinčica sanja…

ps      Mutna rijeka – Atomsko sklonište

foto Marina

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s