6. Borovnice i maline

12 . 07. 2009.       Prijateljica me upisala na izlet sa rovinježima. Naglasila sam joj da neidem ako Viko bude voditelj. Rekla mi je da ne brinem jer se voditelj drugačije zove.Nakon par minuta sjetila se imena i rekla mi je da se zove Ludoviko. Da, da, možeš mislit da to nije on – kažem ja – a zar nije Viko skraćeno ime od Ludoviko ? Uvjeravala me da to nije on i na kraju pristanem, idem s njima bez obzira tko vodi. I naravno da je to bio on, Viko ili Ludoviko. I prvo što mi je rekao bilo je – nikad ne reci nikad ! Imaš pravo Viko, zaista ne treba izgovarati tu riječ. Već sam više puta rekla ” nikad više ” i  nakon kratkog vremena opet bi se desilo isto. Pokušavam se sjetiti stuacija kada sam čvrsto odlučila ” nikad više ” . Prestajala sam pušiti više puta. Na večer bi odlučila ” nikad više ” ali već bi drugo jutro palila cigaretu. Kad sam prekinula s prvim dečkom isto sam rekla ” nikad više ”  se neću zaljubiti, ali naravno da sam se ponovo zaljubila. Kad sam se posvađala s prijateljicom to ” nikad više ” se neću družiti s njom je trajalo tri dana. Kad sam rodila rekla sam da ” nikad više ”  neću rađati i opet sam rodila…i mogla bi nabrojiti još puno toga…ali kad sam Tebe ispratila na brod, nisam ni slutila da nam je to bio zadnji pozdrav, nisam ni slutila da će uskoro biti ” nikad više ” .

Ajmo planinariti !

Vozimo se u Gorski Kotar. Idemo u kanjon rijeke Kamačnik a zatim na Javorovu kosu. Neki su već bili tamo, neki su gledali na internetu, a ja se volim iznenaditi. Jedino što volim znati unaprijed je gdje se nalazi mjesto kuda putujemo. Pogledam na zemljopisnu kartu i to mi je dovoljno. Sve drugo želim doživjeti kad stignem tamo. Ovako mi je to mjesto potpuno nepoznato i sve što budem vidjela i  osjetila, biti će samo moji doživljaji bez ikakvih unaprijed spremljenih podataka.

Stigli smo do jednog odmarališta. Spremamo se za odlazak u kanjon. Vrijeme je prekrasno. Sunčano je i nije pretoplo. Hodamo uzvodno uz rijeku Kamačnik sve do njenog izvora. Teče ona svojim tokom, krivuda svojim putevima, sva svjetlucava i zvonka. Lagano se predajem u njeno carstvo…nježno me dodiruje njena svježina…zasljepljuje me njena blistava površina…omamljuje me njena melodija…Hodamo stazom uz rijeku i prelazimo preko malih mostova. Kako tupo odzvanjaju naši koraci kad prelazimo drvene mostove. Sve uokolo su šume, sve se zeleni a cvjeće se rascvjetalo u svim bojama. Stigli smo do izvora. Za mene su izvori čarobna mjesta. Na izvoru započinje to čarobno kruženje vode, to ponovno rađanje  energije koja će se u tim čarobnim kapljicama pretakati u sve one koji je trebaju.

Istim se putem vraćamo do odmarališta. Viko me časti sa kavom. Nakon odmora odlazimo busom do Ravne gore, a zatim hodamo po Javorovoj kosi. Danas hodamo nekim laganim putevima, najobičnija lagana šetnja. Neki beru neke plodove po grmlju. Gle, pa to su borovnice i maline. Berem i jedem. Nikad nisam brala borovnice i maline,  zato mi je taj doživljaj predivan. Prsti su mi plavi, usta su mi plava, jezik mi je plav , a srce mi je veselo! Na jednoj livadi neki beru ljekovite trave i cvjetove. Stižemo na vrh. Tu je postavljen vidikovac, liči mi na stup od dalekovoda. Čekam da siđu dvije planinarke sa tog vidikovca pa se onda i ja penjem na njega. Vidik je prekrasan. Silazim i odlazimo do planinarskog doma. Tu imamo pauzu, a onda se vraćamo u Ravnu goru. Tamo odlazimo u restaurant. Naručujemo štrudle od borovnica. Ne da su dobre, nego su preeedoobree !

Odlazimo doma i nosim okus borovnica sa sobom.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s