5. Buon giorno, Italia !

05. 07. 2009.    Čitav sam prošli tjedan bila u iščekivanju današnjeg dana. I konačno nedjelja…i gledam na sat i ne vjerujem…ljudi, gledam na sat i opet ne vjerujem…fuck it, ili jutros nisam čula alarm ili mi mob rikava. Skočim iz kreveta, razmišljam na glas…šta da radim…koga da zovem…za deset minuta kreće bus…nema šanse da stignem. Zovem Darka i zamolim ga da me pričekaju. Dragi, dragi ljudi, hvala što ste me čekali!

Putujemo u Italiju.Danas ćemo se penjati na Picco di Mezzodi. Nalazi se blizu talijanske i  slovenske i austrijske granice. Pravac Udine,  pa onda za  Tarvisio.

Fali mi kava koju jutros nisam stigla popiti. Ovisnik sam o kofeinu. Razmišljam o čemu sam još ovisna…o nikotinu…čokoladi…glazbi…knjigama…ljudima…moru…haha počela sam mješati ovisnost i ljubav ! Mnogima se to dešava i dobro je kad razlikujemo te dvije stvari. Ovisnost nas sputava, ograničava nam slobodu, truje i pokorava. Ljubav nas uzdiže, oplemenjuje, ukida nam granice i širi horizonte. Žalosno je kad se ljudi nalaze u ” ovisničkoj ” vezi. Još je žalosnije kada to znaju i ne poduzimaju ništa. O ljubavi je toliko toga napisano, ispjevano ,naslikano i izrečeno, da je nevjerovatno koliko malo ljudi “odabere” ljubav.

Vozimo se kroz Tarvisio, još desetak minuta i stižemo.”  Buon giorno Italia ! ” – kažem sva sretna, stavljam ranac na leđa i krenem za ostalima. Ima nas puno, došli smo sa dva busa. Vrijeme je sunčano i toplo. Nebo je plavo, a bijeli su oblaci zapeli u vrhovima obližnjih Alpi. Hodamo uz rijeku, slušam njen žubor i gledam male potoke koji se ulijevaju u nju. Došli smo do jezera. Laggo di Fusine. Stanem i gledam. Prizor koji vidim pokušavam zauvijek sačuvati u sebi. Jezero se proteglo u ovoj dolini, a njegova glatka površina preslikala je sav krajolik na sebe. I zelene šume i plavo nebo i sive planine. Tu u blizini točimo izvorsku vodu u boce. Oduševljena sam kad mi se pruži mogućnost da hodam po planini koja mi gasi  žeđ svojom vodom.

Tu u dolini se razdvajamo u dvije grupe. Neki će ostati i uživati pored jezera, a mi ostali idemo  planinariti.Jedan planinar mi pokazuje planinu Mangart. Približavamo se Picco di Mezzodi-u. Hodamo po prekrasnoj dolini koja je sva okružena visokim planinama. Na njenim pašnjacima pasu krave, a zvuk njihovih zvona veselo odjekuje skroz do neba.

Počinjemo se penjati. Svaka planina ima početak, uspon i vrh. Ali svaka se razlikuje od druge. Nije bitno koliko je visoka, nego kakav je njen uspon. To je moje iskustvo iz dosadašnjeg planinarenja. A danas ću osvojiti svoj četvrti vrh…čujem kako mi se smiju iskusni planinari…haha…i vi ste počeli od prvog vrha!

Hodamo jedan za drugim. Svi smo puni snage i volje da stignemo do vrha. Koračam po nekom svom ritmu. Gledam svoje korake i čini mi se kao da se i tlo pomiče ispod mene. Prepuštam se tom doživljaju…staza se miče prema meni…markacije mi se približavaju…stabla mi dolaze u susret…usponi silaze k meni…lijepo je gledati na drugačiji način!

Osjećam toplinu, žeđ i lagani umor. Uskoro stajemo, imamo kratki odmor. Lijepo je u ovoj šumi. Punim si pluća zrakom obojenim mirisom lišća i  zemlje. Odjednom su se počele spuštati na nas kapljice kiše, počelo je grmiti i moramo tu stajati i čekati. Sad je opasno ići na stijene, jer na ovim visinama te lako može opaliti grom. Navlačim kabanicu na sebe, jedem kekse i slušam priče o planinarima i gromovima. Neki imaju tako neugodna iskustva da ih je strah i od pomisli na grmljavinu.

Kiša je prestala, počelo se razvedravati i mi krećemo dalje u visine. Neki su odustali i  vraćaju se natrag do jezera. Pjevam si jednu pjesmu i hodam. ” Should I stay, or should I go ” pjevam i smijem se sama sebi jer sam zaboravila kako ide dalje pjesma. Približavamo se vrhu. Pogled je predivan! Jezero se udaljilo od nas i bljeska se na suncu kao lokvica vode. One visoke planine sad su se približile nama i izgledaju mi još veće i moćnije. Dok hodam toplo mi je, ali čim stanem osjećam hladnoću. Često zastajem jer želim slikati ovu ljepotu. Hodamo uz rub po uskoj stazici. Susrećemo planinare iz drugih zemalja. Živo je na ovom Picco-u. Neki se penju, neki silaze.

Naš voditelj nas obavještava da nećemo ići do vrha, nego ćemo stati uskoro na jednu zaravan, malo se odmoriti i krenuti nazad. Kasno smo stigli u Italiju i zato neidemo do vrha…a fali nam samo još sto metara…never mind…danas nije vrijeme da osvojim Picco! Svatko od nas ima svoje vrijeme…vrijeme kad se rodiš…kad prohodaš…kad se zaljubiš…kad plačeš…kad umreš…

Stigli smo na zaravan ili vidikovac. Skidam ranac, vadim fotoaparat i slikam. Svaki put kad idem planinariti iznenade me sve te ljepote koje doživim. Širom otvorim svoje srce i napunim ga svim tim bojama i mirisima i preplavljuje me mir i sreća.

Silazimo istim putevima po kojima smo došli. Malo smo se razdvojili. Hodam sama, gledam oznake i koračam. Slušam kako dišem, slušam kako mi srce kuca, dodirujem hrapavu koru stabala u prolazu i misli mi odlutaju. Čujem daleko iza sebe da me netko zove.” Ej, kuda češ ti, ako nastaviš tako završiti ćeš u Sloveniji ! ” Trgnem se iz svojih misli i pogledam. Otišla sam skroz na drugu stranu, zaboravila sam ja na markacije.

Silazim i ne odvajam se više od drugih. Čini mi se da je silazak teži od uspona ili sam sad već umorna. Sama sebi se smijem kad zapinjem o kamenje. Kad sam umorna onda nemam osjećaj u nogama i nemogu procijeniti koliko da podignem nogu da ne zapnem. I svaki put mislim da sam dobro procijenila i opet zviznem nogom o kamen. Tupi udarac se bolno širi po meni, a ja se smijem.

Evo nas u dolini. Na zelenom pašnjaku krave uživaju. Svaka ima zvono oko vrata. A njihov zvon nas je pratio čitavim putem po Piccu. Približavamo se jezeru. Ovo mjesto je bajkovito! Svuda uokolo doline se protežu planine, visoko do neba , kao vječni čuvari svih ovih ljepota.

Dolazimo do jednog kafića. Tu nalazimo sve one koji se nisu penjali s nama. Naručujem si kavu i uživam u svakom gutljaju te crne tekućine, tu u ovoj dolini, tu pored jezera, tu gdje sam okružena visokim planinama, tu gdje sam okružena mirom i srećom.

Grazie Italia e arrivederci !

Jedna misao o “5. Buon giorno, Italia !”

  1. evo pročitao sam i sviđa mi se tvoj opis izleta.prije sam mislio da si ovisnik o planinama a sad iz teksta vidim da si u planine zaljubljena.blago planinama.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s