3. Na izvoru rijeke Kupe

24. 05. 2009,   Evo konačno krećemo. Veselim se Gorskom Kotaru, veselim se Risnjaku, veselim se izvoru Kupe. Jutro je prekrasno, danas ćemo se nauživati ljepote! Autobus je pun sretnih ljudi, barem ih ja tako doživljavam. Već poznajem neke planinare, a ima ih dosta koje još neznam. Prisjećam se jedne izreke koju sam davno pročitala ” ne postoje stranci, postoje samo prijatelji koje još nismo upoznali ” . Kad sam to bila rekla jednom svom frendu, puko je od smijeha i rekao mi je da sam previše optimistična. Još mi nije jasno zašto mu je to bilo toliko smiješno.

Približavamo se mjestu iskrcavanja. Vozimo se uzbrdo,  jer danas ćemo planinarenje započeti silaskom prema izvoru Kupe. Još ne tako davno,  razmišljala sam kako bi voljela ići u pravu šumu, ha ha i evo me u pravoj pravcatoj šumi! Počeli smo hodati po šumskom putu, iznad nas se protežu visoka stabla i zaklanjaju nam pogled prema nebu. Uskoro skrećemo s puta. ulazimo u šumu i počinjemo se spuštati. Hodamo po debelom sloju otpalog lišća, sve je veća nizbrdica. Zaletavam se od stabla do stabla, ruke me bole, jer se njima zaustavljam hvatanjem za grane ili debla. Ma predivno mi je ovo spuštanje! Udišem zrak prepun mirisa lišća, vlage…mirisa šume. Udišem zrak prepun boja…smedje,žuto,crveno,zeleno…boje šume.Približavamo se nekom naseljenom mjestu, kroz šumu naziremo krovove kuća. Nailazimo na puno malih potoka koji vijugaju prema naselju kao dugačke svjetlucave zmijice. Stižemo u naselje i prvo što radimo, pijemo vodu s jednog izvora. Najbolje što ti priroda može dati je kad te napije sa svog izvora i pokloni ti svoju snagu da možeš nastaviti svoj put. Hvala ti na vodi!

Naselje se sastoji od desetak kućica.trenutno nenastanjenih,očito da služe ljudima samo za odmor.Nalazi se  u prekrasnoj nizini, okružen livadama, potocima, šumom. Livade su prepune proljetnog cvijeća, svih boja i oblika. Trava se zeleni, potoci žubore, nebo je plavo, sunce me prelijeva svojom toplinom…sretna sam!

Nakon kraćeg odmora krećemo dalje. Opet se spuštamo. Hodamo, čini mi se beskonačno dugo. Slušam kako mi srce kuca, slušam kako dišem, slušam kako mi odzvanja svaki moj korak.

I evo nas. Stigli smo do izvora Kupe. Kupa se bljeska na suncu, teku njene vode užurbano,stvarajući svoju melodiju radosti. Izuvam se i ulazim u vodu. Voda je hladnija od leda, neizdrživo…izlazim, obujem se i krenem prema izvoru. Oduševila me boja vode na samom izvoru. Pokušavam izvesti jednu vježbu iz thai chi – a . Thai chi na izvoru! Osjećam se predivno, tu na izvoru gdje nam priroda daje ono najbolje što ima. Šta mi dajemo drugima iz svojih izvora, iz svojih dubina? Kakvi darovi izviru iz naših dubina, da li su bistri kao ova voda ili su mutni kao ustajala voda. Pitam se, da li sam do sada dala dovoljno ljubavi onima koje volim? Ako neznam dovoljno dati, onda neznam ni dovoljno primati!

Napuštamo ovo prekrasno mjesto i hodamo uzvodno uz Kupu , a zatim se penjemo sve više i više. Žubor rijeke jenjava. Stižemo do našeg busa,ukrcavamo se i vozimo do još jednog izvora. Dok smo hodali prema tom izvoru nabila sam se svom snagom glavom u jedno stablo što se isprijećilo na putu. Previše sam se zanijela skupljajući kamenčiće i eto mi ga sad, ma neka me boli kad nisam pazila!

Ponovo smo u busu, vozimo se doma prepuni divnih emocija. Prekrasno proveden dan!

2 misli o “3. Na izvoru rijeke Kupe”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s