1. Visine i dubine

10. 05.2009.      Kad sam bila mala,imala sam jednu tajnu igru samo za mene.Pred kraj dana,kada se još plavetnilo neba borilo sa nadolazećim mrakom,odlazila bi u dvorište iza kuće i legla u travu.Gledala bi u nebo i strpljivo čekala.Malene svjetlucave točke u početku su se jedva nazirale na tek nadolazućem sumraku neba.U tim trenutcima postojala sam samo ja i nebo,izgubio bi se osjećaj za vrijeme i prostor.Gledajući u nebo nisam više znala dali gledam gore u visinu ili dole u dubinu.Bila sam presretna u tom samo mojem svijetu dok su se nebeske lampice palile,jedna za drugom,sve više i više.
Sada više nisam mala,iako ona mala još postoji u meni,odrasla sam odavno.Ove sam godine otkrila jednu novu igru za mene.Otkrila sam da ne moram samo gledati u visinu.Otkrila sam da se mogu penjati prema nebu.
Otkrila sam planinarenje.Sretna sam u tom svojem otkriću.
A prvi odlazak na planinarenje počela sam u krivom smjeru.Umjesto u visine ja sam se spustila u dubine,ha,ha.Prijateljica me upisala na izlet sa speleolozima,a meni je samo rekla kada se kreće i da ništa ne brinem jer je izlet lagan,hoda se po Ćićariji i obilazi se jednu spilju.Na riječ spilja sva sam se naježila,jer me bilo strah od takvih prostora,mračnih i vlažnih.OK rekla sam samoj sebi,ne moram ja silaziti u spilju,mogu čekati ispred dok ostali budu u njoj.Kako se približavao dan odlaska sve sam se više borila sama sa sobom,da li ću ići u spilju ili ostati vani.Odlučila sam.Ulazim u spilju,pa makar umrem od straha.Svaki nas strah samo opterećuje i trebamo se riješiti bespotrebnih strahova.A ja sam odlučila da se riješim svih svojih strahova.Pružila mi se mogućnost da se suočim sa svojim strahom od spilja.
Dan D je konačno svanuo.Krenuli smo rano ujutro iz Pule busom do Ćićarije.Iskrcali smo se u mjestu Dane i krenuli prema spilji.Spilja se zove Novačka peć.Do nje smo hodali oko dva sata.Bila sam potpuno sama ,jer nisam nikog poznavala.Ja i moj strah od spilje u grupi nepoznatih ljudi.Zamišljala sam da me neko drži za ruku dok ulazim u spilju,ali za čiju ruku da se uhvatim,kad nikog ne poznam.
Spilja je prekrasna,jednim djelom smo morali puzati i provlačiti se kroz uske prolaze.Svi smo ugasili lampe da doživimo totalni mrak.A moj strah…….nestao je.Kad se samo sjetim da sam skoro propustila vidjeti tu predivnu spilju zbog straha.
Svaki put kad se riješimo nekog straha,slobodniji smo za neka nova iskustva,za nove radosti u životu.

Novačka peć, Ćićarija Istra:/foto Matej voditelj izleta /

 

 

4 misli o “1. Visine i dubine”

  1. Lijep post, a posebno lijep, istinit i poučan tvoj zaključak: “Svaki put kad se riješimo nekog straha, slobodniji smo za neka nova iskustva, za nove radosti u životu.”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s