133. jedna lijepa šetnja

pula 043

→ 15.01.2016.

Ovaj post namjenjujem svima koji svoje slobodno vrijeme provode u zatvorenim prostorima. Svima koji puno vremena provode ispred tv ili compa. Zapravo svima vama koji se malo krećete. Očito da naše društvo nije samo potrošačko …ja bih ga nazvala potrošačko-sjedalačko društvo. I zato dragi moji starosjedioci i mladosjedioci pokrenite se! Šetajte, trčite, vozite bicikle…uživajte u svom gradu!

Krenula sam sa Verudele oko 16.30. Sunce je polako zapadalo. Nebo se obojalo večernjim bojama. Bezbroj puta sam gledala zalazak sunca na moru i svaki put me nanovo oduševi. Nastavila sam hodati prema Saccorgiani, a zatim prema Zlatnim stjenama. Sunce je već utonulo u more. Hodajući dalje prema Varselinama prepustila sam se svježem zraku, mirisu mora i paleti večernjih boja. Tako sam stigla do šetališta Lungo mare. Prohodala sam ga s užitkom. Pa sam zatim nastavila prema Verudi. Prošla sam pored Doma sportova i nastavila prema Rojcu.

pula 046A onda preko Monte Zara spustila se u grad. Usput sam pogledala koja će predstava biti u kazalištu. Super …sutra idem u kazalište.pula 056

 

pula 073pula 074pula 078

Došla sam doma u 18.30. Dočemob 005kao me moj mačak Tokyo s pogledom kao da me pita – ma di si opet klatila?

pula 079   Nije bitno da li je jutro, podne ili večer…svako je doba dana predivno za odlazak vani. A mi imamo prekrasna mjesta za šetanje…pa krenite i uživajte.

Evo prvog odlomka iz knjige – Puna je Pula od Mate Balote :

-Pronicive oči umornih moreplovaca iz stare Helade umjetnika i stvaralaca, kad su se prvi put zaklonili u puljskom zalivu, zelenom, pošumljenom, mirisnom, brzo su obuhvatile sve njegove prednosti: i da u bujnoj vegetaciji ima plodova, drveta, divljači i ptica i da su tu izvori i da je crvena zemlja rodna i da je zaliv pun riba i da u šumama ima drveta za gradnju brodova i da vjetrovi nisu tu žestoki i da su snijeg i led rijetki gosti. Ostali su u zalivu, izvukli brodove na žalo, podigli kolibe i kuće i stvorili novu domovinu i grad : Polis –

Puno se toga promijenilo od tih davnih dana ali i dalje imamo prekrasno plavo more i puno zelenila. Pa krenite…

 

 

 

 

 

 

Sponsored Post Learn from the experts: Create a successful blog with our brand new courseThe WordPress.com Blog

WordPress.com is excited to announce our newest offering: a course just for beginning bloggers where you’ll learn everything you need to know about blogging from the most trusted experts in the industry. We have helped millions of blogs get up and running, we know what works, and we want you to to know everything we know. This course provides all the fundamental skills and inspiration you need to get your blog started, an interactive community forum, and content updated annually.

132. staza 7 slapova

 → 21.06.2015.

Ovom stazom sam prošla prije par godina, ali u suprotnom pravcu iz Lupoglava prema Buzetu. Sada smo Elvina i ja krenule iz Buzeta sa parkirališta pivovare Favorit. Dan nam je bio predivan i s uživanjem smo krenule u divljinu. U početku smo pratile rijeku Mirnu, a zatim nas je staza vodila uz riječicu Dragu…nažalost vode baš i nije bilo u koritu, a ono malo vode bilo je skroz zamućeno i zbog vapnenastih stijena skoro bijele boje. Hodale smo kroz šumu, prelazile potočić čas na jednu pa na drugu stranu, uspenjale se do vrha kanjona i opet spustile, hodale do Napoleonovog mosta pa se opet vratile. Kanjon je ponegdje visok i do sto metara. Njegove stijene su na pojedinim mjestima idealna vježbališta za penjače i alpiniste. I mi smo naišle na jednu grupu pulskih penjača koji su savladavali neke teže smjerove u jednoj prekrasnoj stijeni.

Nažalost zbog velike suše nije bilo niti jednog slapa. Jedva da je bilo nešto malo vode u koritu potoka i u malim jezercima podno (sada nestalih) slapova. Ali i to malo vode vrvilo je životom…puno je punoglavaca i žaba. Nama je svejedno bilo prekrasno gledati ogoljele visoke stijene, isprane i razderane od ogromne količine vode koja se tuda slijeva većim djelom godine.

 

130. Slap Sopot

→12.04.2015.

 Elvina, Sergej i ja smo iz mjesta Gračišće krenuli kružnom stazom sv Šimuna. Dan je bio predivan i lagano smo se spustili do slapa. Staza je ponegdje zemljana i strma, pa kada je vlažno vrijeme pretpostavljam da je malo teže prohodna. Putem nas je pratio žubor potoka. Stigli smo do jednog starog zidanog mosta i strmom stazom spustili se do jezerca kojeg je stvarao slap. Ukazao nam se predivan prizor. Tridesetak metara visok slap slijevao se u zelenkasto plavo malo jezero. Nismo mogli odoljeti, skinuli smo gojzerice i pravac voda…Sergej je bio najhrabriji, plivao je u toj ledenoj vodi. Zatim smo krenuli dalje i na kraju se opet vratili u Gračišče.

 

 

 

 

 

128. Nova Godina na Učki

01. 01. 2014.

Najljepši novogodišnji poklon dobila sam od obitelji Lukezzi – poveli su me na noćno planinarenje na Učku.

Krenuli smo iz Pule u dva i po ujutro. Naš noćni uspon na Učki započeli smo sa Poklona oko četiri ujutro. Noćno planinarenje je poseban doživljaj. Svi smo se osjećali jako dobro i bili smo veoma zadovoljni ovim podvigom. Noć je bila tiha, bez mjeseca i zvijezda. Prema vrhu je bilo sve više snijega, leda i magle. Stigli smo na vrh prije šest i čekali izlazak sunca. Magla se nije povukla, pa smo krenuli put sedla.

Hvala Elvini, Lučanu, Lily i Patriku  🙂